Blagdan Gospe od Karmela, koji Crkva slavi 16. srpnja, nije samo spomen jedne Gospine ukazne točke ili pobožnosti vezane uz neko svetište.
Ovaj naslov nosi u sebi duboku duhovnu baštinu, prožetu mistikom, borbom i tišinom. Gospa Karmelska je Majka pustinjaka, zagovornica molitelja, blaga suputnica onih koji traže lice Božje u suhoći duše i gorčini borbe.
Tko je Gospa od Karmela?
Kada govorimo o Gospi od Karmela, govorimo o Mariji viđenoj očima redovnika s brda Karmela redovnika koji su živjeli poput proroka Ilije, u tišini, sabranosti i neprestanoj molitvi. Oni su u Mariji prepoznali savršeni uzor predanja, čistoće i kontemplacije, ženu potpuno uronjenu u Božju volju.
Na tom svetom brdu, gdje je Božji oganj sišao s neba na Ilijinu molitvu (usp. 1 Kr 18), niknuo je red koji će kroz stoljeća čuvati Ilijin duh i moliti s Marijom za spasenje svijeta.
Marija pod tim naslovom nije samo zaštitnica karmelićana ona je duhovna majka svih koji se bore između dva svjetla: ognja istine i tame zablude. U školi Karmela, ona uči šutnji, razmatranju, ustrajnosti i vjeri koja se ne gasi ni kad oganj s neba kasni.
Starom i Novom zavjetu. Karmelićani su nasljednici tih Ilijinih i Elizejevih sljedbenika u 12. st. Još jedan važan dokument je priopćenje dominikanca Burkarda od Siona koji je bio gost karmelićana “kod izvora” 1280. koji kaže:
“Nedaleko od Haife, ulijevo, kako se ide prema tvrđavi hodočasnika, na gori Karmelu nalazi se Ilijina spilja i boravište Elizejevo kao i izvor gdje su stanovali proročki sinovi a gdje danas stanuju braća od Karmela koje sam posjetio.”
U liku proroka Ilije divno se međusobno prožimaju kontemplacija i akcija. Njegovo iskustvo “stajanja pred živim Bogom” čini od njega gorljivog borca za Božju stvar. Živio je u podložnosti Božjoj volji nastojeći mu služiti čista i iskrena srca.
Njegovo iskustvo molitve rađa hrabrim zauzimanjem za Božju pravdu kao što možemo pročitati u Knjizi proroka Izaije: “šutnja je čuvarica pravednosti” i na drugom mjestu “u smirenom uzdanju snaga je vaša”.
Sjećanje na Iliju osobito je živo na brdu Karmel gdje je, kako čitamo u Prvoj knjizi o kraljevima, izazvao narod da prestane hramati na obMtcarmelfireje strane i odluči se kome će služiti Jahvi ili Baalu. Ilijinu žrtvu na Karmelu progutao je oganj s neba, čime je obratio srca izraelskog naroda i dokazao da je Jahve jedini istiniti Bog.
Iz Knjige kraljeva razabire se kako Ilija, da bi postigao svoj cilj, radi u tri pravca: iznosi razloge nepravde struktura društva koje skrivaju narodu pravo lice Jahve i želi ublažiti te nepravde.
Zatim potiče vjeru naroda, primjerice to čini po žrtvi na goru Karmelu kad su pobijeni proroci Baala. I treće, potiče na jednakost zajednice naroda. Posebno ga smeta da je narodu ukradena svijest o Bogu i Savezu, što je najveće blago židovskog naroda.
Marija i oganj: Nevidljiva, ali snažna
Gospa od Karmela ne ulazi u biblijsku scenu na Karmelu, ali njezina prisutnost je mistički stvarna. Prorok Ilija je pozvao narod na obraćenje, podigao žrtvenik, zazvao Božje ime i oganj je sišao.
Marija je novi živi žrtvenik: ona daje svoje tijelo za Riječ da se utjelovi. U njoj silazi oganj Duha Svetoga. Ona ne traži da bude viđena, ali posvuda otvara put Bogu.
Škapular: Marijin plašt zaštite
S ovim blagdanom povezana je i pobožnost škapulara, znaka Marijine posebne zaštite. Prema predaji, Gospa se ukazala sv. Šimunu Stocku i dala mu smeđi škapular uz riječi:
„Tko umre odjeven u ovaj znak, neće trpjeti oganj vječni.“
Ali škapular nije amajlija on je poziv na život po uzoru na Mariju: život skromnosti, vjernosti i svakodnevnog predanja. On je simbol da smo obukli Marijinu blizinu, njezin duh.
Gospa tišine i dubine
Gospa od Karmela nije Majka glasnih čudesa, nego tihe vjernosti. U svijetu prepunom buke i žurbe, ona nas poziva da siđemo u dubinu. Da se poput Ilije povučemo u pustinju, čujemo Božji šapat i naučimo hodati vjerom, ne viđenjem.
Završna misao: Tko god traži oganj, naći će Mariju
Na Karmelu je pao oganj s neba. U Mariji je sišao oganj Duha. U nama taj oganj želi gorjeti – ali ne silom, nego u tišini predanja.
Gospa od Karmela nas uči kako pustiti Boga da bude Bog. Ona nas pokriva svojim plaštom dok molimo, trpimo, čekamo sve dok ne padne oganj.
U 2. Knjizi o kraljevima ( 2 Kr 2,15) čitamo da je”duh Ilijin počinuo na Elizeju”, pa tako i na njegove privilegirane sinove. I današnji karmelićani i karmelićanke, ukoliko žele slijediti svoga oca Iliju, od njega traže da im u dio padne obilje njegovog duha.
Ilija prorok, koji je imao misiju “obratiti srca sinova k ocima i srca očeva s sinovima” (Mal 3,24), treba tu svoju misiju nastaviti kroz one koji se nadahnjuju na njegovu životu. Njegova je proročka misija bila u tome da obnovi u narodu svijest prave vjere i značenje savezništva s Bogom.
“Ustao je prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja…”, kako piše Sirah (poglavlje 48,redak 1). Snagom svoga proročkog poziva iznosio je pred sinove Izraelove bitne istine vjere i morala koje još i danas vrijede.
Bio je oruđe u Božjim rukama. Po njemu Bog je podržao židovski narod u pravoj vjeri, kad državne vlasti napuštaju pravoga Boga da bi opravdale svoje političke planove. Što je u tom kontekstu učinio Ilija, dramatično je opisano u spomenutoj Knjizi Sirahovoj ovim riječima:
“(Ilija) je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj (tj. onda kad je dao pogubiti svećenike boga Baala). Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. Kako si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti?
Podigao si mrtva od smrti i iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova.
Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima” (48, 2-9).
Iz dokumenta “Ratio Institutionis Vitae Carmelitanae. Formacija u Karmelu: put preobrazbe”:
Stopama proroka Ilije
Neki hodočasnici koji su dolazili sa zapada u Svetu zemlju odabrahu Karmel za mjesto pustinjačkog i bratskog života. Smjestiše se kraj tzv. “Ilijinog vrela” nastavljajući tako jednu dugu tradiciju pustinjsko-monaške prisutnosti.
Na tom mjestu još uvijek živi sjećanje na gorljivog Gospodnjeg proroka Iliju čija riječ plamti poput buktinje; proroka koji stoji u Božjoj prisutnosti uvijek spreman da Mu služi i vrši Njegovu Riječ; proroka koji upire prstom na pravog Gospodina kako bi narod prestao sjediti na dvije stolice; proroka koji potiče svoje da usmjere svoju egzistenciju jedino prema Gospodinu; proroka koji je pozoran na glas Božji kao i na jauk siromaha, koji zna zagovarati Jedinog i Njegove miljenike posljednje.
Karmelićani se sjećaju i na određeni način iznova proživljavaju iskustvo proroka: sakrivaju se u pustinji tijekom suše i ulaze u okršaj sa lažnim prorocima mrtvog idola koji nije u stanju podariti život.
Slijede ga na dugom putu natrag u pustinju stopama Otaca sve do gore Horeb gdje susreće Gospodina na nov i neočekivan način i spoznaje da je prisutan i ondje gdje se čini da je odsutan.
Dijele njegovu žeđ za pravdom i osjećaju se na određen način kao Elizej, nasljednicima onog plašta koji se spustio s neba iz plamenova ognjenih kola.
Kraj Ilijinog vrela
Ondje, “kraj vrela”, pustinjaci karmelićani učinili su svoje prve korake dugog hoda koji se nastavlja sve do nas stazama označenim “kartom” Pravila sv. Alberta.
Tako je Ilija, za njih i za braću poslije njih, postao osoba koja je prva utjelovila ideal života koji ih je potaknuo da ostave svoje domove. Osjećali su se njegovim sinovima, baštinicima duhovnog bogatstva koje je različitim putevima došlo do njih.
Sakupljali su židovske i kršćanske spise koji su se ticali Ilije, iščitavali ih na njima svojstven način i kušali životnost tih tekstova.
Ilija, koji je u monaškoj tradiciji smatran prvim monahom i uzorom kontemplativnog života, s vremenom je za karmelićane postao protulik mistika i prorok spreman podučiti zajednicu sljedbenika slavljenju Boga, branitelj Božjeg prava i borac u obrani posljednjih.
Ondašnji i današnji karmelićani nazivaju Iliju svojim vlastitim “Ocem”, ne u povijesnom ili materijalnom smislu već zbog vrijednosti koje njegov lik predstavlja