Kako se mogu ispuniti Božjom slavom? Mnogi su ljudi postavljali ovo pitanje u Starom zavjetu, a Mojsije je izgovorio ovaj vapaj: “Molim te, pokaži mi slavu svoju” (Izlazak 33:18, KJV). Ovo “moljenje” podrazumijeva preklinjanje, uzdisanje u duši.
Bog je sigurno bio zadovoljan Mojsijevim zahtjevom jer je pristao otkriti svoju slavu. Naložio je Mojsiju da se sakrije iza stijene i proviri dok on prolazi. Mojsije je gledao Božju slavu u malom dijelu, ali je ta zraka slave snažno djelovala na njega.
Većinu nas su učili da je Mojsije, nakon što je sišao, stavio veo preko lica jer je tako jako sjalo. Ipak, Sveto pismo zapravo kaže: “Kad je Mojsije prestao govoriti s njima, stavi veo preko lica” (Izlazak 34:33, ESV). Nakon što je Mojsije govorio narodu, pokrio je svoje lice.
Pavao to objašnjava: “Mojsije… stavi veo preko lica kako Izraelci ne bi mogli gledati ishod onoga što se privodi kraju” (2. Korinćanima 3,13). Pavlova hrabra izjava da jedan oblik Božje slave zapravo dolazi kraju odnosila se na slavu na Mojsijevu licu. Čak bi i sjajna slava Božje prisutnosti s vremenom izblijedila.
Pa ipak, Pavao objašnjava da postoji vrsta Božje slave koja ne nestaje. “Ako je ono što se privodilo kraju došlo sa slavom, mnogo će više biti slavljeno ono što je trajno” (2. Korinćanima 3,11).
Pavao govori o Božjoj slavi koja je utjelovljena samo u Isusu Kristu. On objašnjava: “Kada se netko okrene Gospodinu, veo se uklanja. Sada je Gospodin Duh, a gdje je Duh Gospodnji, tamo je sloboda. I svi mi, otkrivena lica, gledajući slavu Gospodnju, pretvaramo se u istu sliku s jednog stupnja slave na drugi. Jer ovo dolazi od Gospodina koji je Duh” (2. Korinćanima 3,16-18).
U Kristu imamo u sebi slavu koja ne blijedi. Naša smjelost nadilazi čak i Mojsijevu jer je osnažena Kristovim vlastitim Duhom. Zbog Isusa, Božja slava u nama nikada ne prestaje djelovati. Stalno nas preobražava s jednog stupnja slave na drugi. Imamo trajnu, nepromjenjivu, neulaznu slavu!
Gary Wilkerson
