Tri dana je veliko mnoštvo ljudi ostalo uz Gospodina Isusa. Masa naroda otišla je za Njim na brdo. Bilo je to daleko od najbližih naselja.
Gledajući na te ljude, Gospodin Isus je svakog od njih vidio ponaosob: njegove osobne potrebe, stanje njegova srca i koliko mu je još snaga preostalo. Gospodinu Isusu je bilo poznato i to koliko je svaki od njih daleko od svoga doma.
Kako je Isus postupio? Svojim je učenicima rekao neka im daju sedam hljebova kruha i ribice koje su imali sa sobom. Zatim je izveo jedinstveno čudo: hljebove i ribe je umnožio u tolikoj mjeri da se četiri tisuće muškaraca zajedno sa ženama i djecom moglo najesti do sitosti. Što možemo naučiti iz toga?
Gospodin Isus skrbi za naše tjelesne potrebe, kao što je zrak što ga udišemo, potrebna toplina, jelo, piće i san. On ima u vidu sav ljudski rod, njihovo vanjsko i nutarnje dobro.
Njemu je poznata naša životna staza i ono što se nalazi pred nama pa će nam dodijeliti snagu nužnu za život.
Tko god ne želi biti „gladan“ pozvan je skloniti se kod Gospodina Isusa, kao načelo i kao svakodnevni običaj. On je rekao: „Ja sam kruh života: onaj tko dolazi k meni, neće gladovati; i tko vjeruje u mene, neće žednjeti nikada“ ( Ivan 6,35 ).
Tada Isus dozva k sebi svoje učenike i reče im: „Žao mi je mnoštvo, jer su već tri dana uz mene i nemaju što jesti; a ne želim ih otpraviti gladne, da ne klonu putem.“
Matej 15,32
