Mnogi samo pričaju, ali malo pokazuju u praksi. Ako vidite svog brata ili sestru u potrebi pa se ipak oglušite, kako ikako možete reći da ljubav Božja ostaje u vama?
Isus nam govori da mu pomažemo pomažući drugima. Kako mogu slijediti ovu zapovijed sa svojom djecom kad je život već zahtjevan?
“Mama, možemo li danas posjetiti Barb?” Dan nije bio posebno naporan, pa nije bilo razloga da ne prošetamo do susjedne kuće i nekoliko minuta popričamo s našom starijom susjedom. Ipak sam oklijevao. Nisam bio voljan odgovoriti na poticaj Duha Svetoga jer to nije bilo ono što sam želio raditi sa svojim vremenom. piše,Aleteia.org
Naša susjeda živjela je sama nakon nedavne smrti supruga, za kojeg se brinula do kraja, a polako je gubila i vid. To je značilo da su joj normalne aktivnosti kojima bi posvećivala vrijeme tijekom dana polako počele izmicati, ostavljalo joj je sve više vremena i sve manje stvari koje je mogla raditi. Trebalo je biti bez razmišljanja – naravno da bismo trebali pozdraviti našu usamljenu, slatku susjedu, ali sam polako i nevoljko pristala.
Na kraju je to bio lijep posjet i srećom nisam sebično preskočio tu priliku da potaknem velikodušnost svog sina. Ali ta borba da dam svoje vrijeme i dalje je prilično prisutna u mom životu. Ono što me motivira da se pozabavim ovime su trenuci kada se pitam slijedim li zapravo Isusa ili ne. Jedan jednostavan način da se provjerim je da shvatim govorim li da djelima milosrđa .
Pomagati Isusu pomažući drugima
Isus nam govori da kada pomažemo drugima pomažemo Njemu ( Matej 25,35 ), a Crkva je nabrojala načine kako to učiniti u duhovnim i tjelesnim djelima milosrđa. Dakle, kad se zaglavim pitajući se trebam li potrošiti energiju da pokušam nahraniti gladne, posjetiti bolesne ili pokopati mrtve sa svojom skupinom male djece, shvatim da nemam dobar izgovor.
Čuo sam da se kaže da su hranjenje vlastite djece, njihovo odijevanje i briga o njima kad su bolesna djela milosrđa. I slažem se s tim donekle. Ali također mislim da je bitno biti velikodušan prema onima izvan svoje obitelji. Ako to sada ne prakticiram, hoću li ikada steći tu naviku? I kako će moja djeca naučiti voljeti druge izvan svoje obitelji?
Sve je to umjereno razboritošću. Ne provodimo vikende u pučkim kuhinjama ili se približavamo kampovima za beskućnike s hranom i dobrom voljom. Međutim, ima još puno drugih sitnica i ljudi koji nam privlače srce da pomognu.
Jednostavna djela milosrđa
Za nas je to izgledalo kao da zajedno kupujemo donacije za našu lokalnu smočnicu hrane, zajedno prisustvujemo zajedničkim večerama, održavamo kontakt, čak i ako je to bilo pismom ili telefonskim pozivom, s onima koji su vezani za kuću ili su bolesni, pripremamo obroke za ljude koji imaju upravo ste dobili dijete ili tugujete zbog gubitka, susrećete beskućnike koje vidimo na uglovima ulica ili samo mašemo i smiješimo se dok se vozimo, prisustvujemo sahranama, posjećujemo groblja i čitamo grobove kako bismo se mogli moliti za ljude po imenu.
Većina toga dolazi polako i prirodno tijekom vremena. Možda je nekome od nas zaskočio oglas u biltenu ili novinama u kojem se traže volonteri za nešto, ili možda netko od nas upozna nekoga i zamisli način da mu pomogne. Sve, od društvenih medija i e-pošte do hodanja našom ulicom ili reagiranja na kucanje na našim vratima, pomoglo nam je da se povežemo s načinima kako opipljivo voljeti Isusa u drugima.
Pustiti Isusa da radi
Ponekad se od pokušaja voljenja nekoga povučem tapšući se po leđima i uživajući u sjaju tuđeg uvažavanja (i vlastitog ponosa). U drugim trenucima odem sa strahopoštovanjem, potpuno ponizen velikodušnošću koju mi je pokazao netko kome sam pokušavao pomoći. Postoje i trenuci kada shvatim vlastitu nesposobnost i pitam se jesam li samo pogoršao situaciju svojim trudom.
Nadam se da ću uz kontinuiranu ustrajnost i milost uspjeti maknuti se s Isusovog puta i dopustiti mu da djeluje kroz mene i moju obitelj na načine koje On vidi najbolje. Za sada ću biti bolji u pristajanju s entuzijazmom na pitanja poput: “Mama, možemo li danas posjetiti Barb?”
Zaključak
Ako želite pomoći drugima, recite nekome koga poznajete da još nisu spašeni i da se trebaju pokajati. Nešto najvelikodušnije što možemo učiniti jest riskirati da nas zamrze, prezru, prognaju i pomisle o nama da smo uskogrudni zato što im kažemo da su suočeni s Božjim gnjevom ako se ne pokaju za svoje grijehe, priznaju ih Bogu i polože svoje pouzdanje u Krista. To je nešto najdivnije što ikada možete učiniti za nekoga. U ovom životu nema ničega što može pomoći nekome osim da im podijelite evanđelje u nadi da će biti spašeni. Dar milosti i vječnoga života najveći je dar koji postoji. Zašto ga ne dijeliti? Previše je neprocjenjiv da se zadrži za sebe, zar ne?
