Kada su mladi supružnici Roy i Emily Schmeidler doznali da čekaju svoje prvo dijete, njihova radost bila je iskrena i potpuna. No ono što je trebalo biti bezbrižno iščekivanje, na polovici trudnoće pretvorilo se u trenutke straha, suza i teških odluka.
Na rutinskom ultrazvuku liječnici su uočili ozbiljne nepravilnosti: cistu na mozgu, nerazvijenu ruku i neizvjesnu prognozu života. ekla je Emily za Pregnancy Help News.
Uz hladne medicinske procjene stigla je i preporuka koju nijedan roditelj ne želi čuti razmotriti prekid trudnoće. No Emily i Roy donijeli su odluku koja će im zauvijek obilježiti život: odlučili su izabrati svoje dijete, bez obzira na sve.
Kada se vjera bira umjesto straha
Iz ordinacije su izašli slomljeni, u suzama, bez odgovora na mnoga pitanja. Ono što su tada mogli učiniti bilo je moliti. U danima koji su slijedili, njihova se nada nije temeljila na statistikama, nego na povjerenju u Boga.
Nakon dodatnih pretraga, liječnici su očekivali teške srčane probleme, no srce njihove bebe bilo je zdravo. Ubrzo su se počela događati i druga iznenađenja cista na mozgu nestala je, a trudnoća se nastavila stabilnije nego što su svi očekivali. Unatoč novim pritiscima i ponovljenim savjetima za pobačaj, Roy i Emily ostali su čvrsti.
Podrška obitelji, prijatelja, crkvene zajednice i molitva časnih sestara bila je snaga koja ih je nosila. Emily je iz tjedna u tjedan dolazila na preglede, a svaki mali pomak vidjela je kao znak nade.
Na kraju, njihova kći Juliette Lourdes Schmeidler rođena je carskim rezom živa, snažna i voljena. Imala je tjelesnu razliku na jednoj ruci, ali i nevjerojatnu volju za životom. Danas se razvija, uči, smije i inspirira sve oko sebe.
Još jedan premještaj i još jedan dokaz nade
S vremenom se Emily umorila od stalnog slušanja istih riječi: rizici, neizvjesnost, „što ako“ scenariji i ponovno spominjanje prekida trudnoće.
Osjećala je da joj takav pristup oduzima mir, pa je odlučila potražiti drugo mišljenje. Obratila se obitelji i prijateljima te zamolila preporuke za druge liječnike i bolnice.
U 31. tjednu trudnoće prebačena je u regionalnu bolnicu. Njezin prvotni termin poroda bio je 11. veljače 2023. datum koji su ona i suprug doživjeli kao još jedan tihi znak nade na svom putu.
Porod je započeo inducirano, ali nakon 36 sati trudova liječnici su odlučili napraviti carski rez jer je pupčana vrpca bila omotana oko bebinog vrata. Kada je ugledala svoju kćer, Emily ju je bez oklijevanja opisala jednom riječju savršena. Zajedno sa suprugom dala joj je ime Juliette Lourdes Schmeidler.
„Jedina razlika je to što njezina desna ruka ima samo jednu kost u podlaktici umjesto dvije, malo je kraća i ima dva prsta meni to čak izgleda poput znaka mira“, ispričala je Emily. „Lijeva ruka je normalne dužine, s palcem, kažiprstom i srednjim prstom.“
Iako ima određene tjelesne razlike, Juliette pokazuje iznimnu odlučnost. „Kada se rodila, ta kraća ruka samo je visjela“, prisjeća se Emily. „No kako je rasla, uz pomoć terapije, danas s njom može gotovo sve. Ne može uhvatiti baš svaki predmet, ali napreduje iz dana u dan i to je pravo čudo.“
Za Emily, cijelo iskustvo ima dublje značenje.
„Ovo je Božja priča“, kaže. „Juliette je svjetlo mnogima. Uvijek je nasmijana i već sada nadahnjuje ljude oko sebe. Kao majci, pomaže mi jasno vidjeti da ima svrhu na ovoj zemlji. Ima svoju priču i jednog dana će je podijeliti sa svijetom, jer je snažna, žustra i puna života.“
„Ovo je Božja priča“, kaže Emily. „Naša kći ima svoju svrhu. Ona je svjetlo. Ona je blagoslov.“
