Ispod je video drevne homilije o ovom važnom događaju povijesti spasenja. Uključeno je u Ured čitanja Božjeg ureda, a homilija je navedena jednostavno kao “Iz drevne homilije za Veliku subotu” – autor je očito nepoznat.
Što je šteta, jer kakva je to nevjerojatna homilija! Vrlo rječito, čak poetično, govori o Kristovom trijumfalnom ulasku u limb patrijarha i njegovom objavljivanju radosne vijesti o otkupljenju Adamu i svima ostalima.
Nešto se čudno događa
Nešto se čudno događa – velika je tišina danas na zemlji, velika tišina i tišina. Cijela zemlja šuti jer kralj spava. Zemlja se tresla i mirovala jer je Bog zaspao u tijelu i uskrisio sve koji su spavali od postanka svijeta. Bog je umro u tijelu i pakao drhti od straha.
Otišao je tražiti našeg praroditelja, kao izgubljenu ovcu. Silno želeći posjetiti one koji žive u tami i sjeni smrti, otišao je osloboditi od tuge zarobljenike Adama i Evu, on koji je i Bog i Evin sin. Gospodin im se približio noseći križ, oružje koje mu je izvojevalo pobjedu. Ugledavši ga, Adam, prvi čovjek kojeg je stvorio, užasnuto se udari o prsa i povika svima: “Gospodar moj sa svima vama!” Krist mu je odgovorio: “I duhom tvojim.” Uzeo ga je za ruku i podigao govoreći:
“Ja sam tvoj Bog, koji sam radi tebe postao tvoj sin. Iz ljubavi prema vama i prema vašim potomcima sada svojom vlašću zapovijedam svima koji su u ropstvu da izađu, svima koji su u tami da budu prosvijetljeni, svima koji spavaju da ustanu.
“Naređujem ti, o spavaču, da se probudiš. Nisam te stvorio da budeš zatvorenik u paklu. Ustani od mrtvih, jer ja sam život mrtvih. Ustani, djelo mojih ruku, ti koji si stvoren na moju sliku. Ustani, ostavimo ovo mjesto, jer ti si u meni i ja sam u tebi; zajedno činimo samo jednu osobu i ne možemo se razdvojiti. Za tvoje dobro ja, tvoj Bog, postao sam tvoj sin; Ja, Gospodin, uzeh lik roba; Ja, čiji je dom iznad nebesa, spustio sam se na zemlju i pod zemlju.
“Radi tebe, radi čovjeka, postao sam kao čovjek bez pomoći, slobodan među mrtvima. Radi tebe, koji si ostavio vrt, ja sam u vrtu izdan Židovima, i razapet sam u vrtu.
“Vidi na mom licu pljuvačku koju sam dobio da ti vratim život koji sam ti jednom udahnuo. Pogledaj tamo tragove udaraca koje sam primio kako bih preoblikovao tvoju izobličenu prirodu u svoju sliku. Na mojim leđima vidi tragove bičevanja koje sam izdržao kako bih uklonio teret grijeha koji pritišće tvoja leđa. Pogledaj moje ruke, čvrsto prikovane za drvo, za tebe koji si jednom opako pružio svoju ruku prema drvetu.
“Spavao sam na križu i mač mi je probo bok za tebe koji si usnuo u raju i izveo Evu iz boka svoga. Moja strana je izliječila bol u tvojoj. Moj san će te probuditi iz sna u paklu. Mač koji me probo stavio je u korice mač koji se okrenuo protiv tebe.
“Ustani, napustimo ovo mjesto. Dušman te izveo iz zemaljskog raja. Neću te vratiti u taj raj, ali ću te ustoličiti na nebu. Zabranio sam ti drvo koje je bilo samo simbol života, ali vidiš, ja koji sam sam život sada sam jedno s tobom. Postavio sam kerubine da te čuvaju kao što se čuvaju robovi, ali sada ih tjeram da te obožavaju kao Boga.
“Čeka vas prijestolje sastavljeno od kerubina, njegovi nosioci hitri i revni. Svadbena soba je ukrašena, gozba je spremna, vječna prebivališta su pripremljena, riznice svih dobara su otvorene. Kraljevstvo vam je nebesko odvijeka pripravljeno.”
Izvor: Vjera.hr
