Isus nas uči da ne šutimo o vjeri, već da srcem svjedočimo Njegovu prisutnost u svijetu „Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju!” (Mk 16,15)
U vremenu kada mnogi okreću leđa Bogu, kada je vjera potisnuta u privatnost, Isusova zapovijed da naviještamo Radosnu vijest postaje još snažnija.
No kako to danas činiti? Kako ljudima približiti Boga bez osuđivanja, bez prisile, ali s ljubavlju i istinom?
1. Evangelizacija nije agresija, nego ljubav
Evangelizirati ne znači uvjeravati silom, nego pozivati svjedočanstvom. Ljudi danas ne traže propovijedi traže živu vjeru.
Ako vide mir u tvojim očima, dobrotu u tvom ponašanju i nadu u tvojoj boli, pitat će se: „Odakle mu to?” i tada si već započeo evangelizaciju.
2. Pristupi srcem, ne samo riječima
Isus je znao doći blizu – pogledom, dodirom, šutnjom. Znao je slušati prije nego što govori. Tako i mi: prilazimo ljudima ne kao suci, nego kao braća. Prvo ih slušajmo, a onda im darujmo ono što imamo Krista u sebi.
3. Živi vjeru, ne samo pričaj o njoj
Najveća snaga evangelizacije je svakodnevna svetost poštenje, praštanje, strpljivost, molitva, jednostavnost. Ljudi ne žele teoretski Bog, nego živi primjer. Postani hodajuće Evanđelje.
4. Isus nas šalje ne iz snage, nego iz poslušnosti
On zna da nismo savršeni, ali nas svejedno šalje: „Bit ćete mi svjedoci…” (Dj 1,8). Ne trebamo znati sve odgovore trebamo samo biti otvoreni Duhu Svetomu. On će voditi riječi i susrete.
5. Ljudi se ne osvajaju raspravama, nego ljubavlju
Sjetimo se sv. Franje Asiškoga: „Propovijedajte Evanđelje, a ako je potrebno i riječima.” To znači da naše ponašanje govori više od naših rečenica. Ljubav, pažnja i istina mijenjaju srca.
Evangelizirati danas znači živjeti kao Isusovi učenici u svakodnevici.
To znači imati vremena za drugoga, podijeliti osmijeh, pružiti ruku, izgovoriti riječ nade. Isus nas uči da ljubimo i ta ljubav je najjača propovijed.
Neka tvoj život bude svjetionik možda baš tvoj primjer nekoga vrati Bogu.
