Sveti gradovi i vode Starog i Novog zavjeta kao znakovi Božje prisutnosti među ljudima
Biblija ne govori samo riječima, već i mjestima. Svako mjesto gdje se Bog objavio čovjeku postaje sveto ne zbog zemlje same, nego zbog Božje prisutnosti i povijesti koja se ondje dogodila.
Jeruzalem grad Božjeg mira
Jeruzalem je srce biblijske povijesti. Tamo se nalazio Hram, središte židovske molitve, a kasnije i mjesto Isusove muke, smrti i uskrsnuća.
To je grad gdje je zemlja dotaknula nebo. Prostor Jeruzalema nosi simboliku otkupljenja, jer ondje Krist daruje sebe za spasenje svijeta.
Maslinska gora mjesto tišine, pogleda i uznesenja Maslinska gora je simbol duhovne tišine i susreta.
Ondje se Isus povlačio u molitvu, ondje je i zaplakao nad gradom. S te uzvišice pogled puca na Jeruzalem, ali i na vječnost.
Ondje je Isus uznesen na nebo znak da zrak neba ostaje otvoren za one koji Mu vjeruju.
Rijeka Jordan voda obraćenja i novog početka
Rijeka Jordan nije samo geografska granica, već i duhovni prijelaz. Tu Ivan Krstitelj poziva na obraćenje, a Isus se krštava.
Voda Jordana simbol je očišćenja i novog života. Kad su Izraelci prešli Jordan, zakoračili su u Obećanu zemlju vodom su ostavili staro iza sebe.
Pustinja prostor kušnje i Božje blizine
Iako suha i prazna, pustinja je jedno od najsnažnijih biblijskih mjesta. Ondje Bog govori Mojsiju, ondje Isus provodi četrdeset dana u postu i molitvi. U pustinji nema ničega osim Boga i zato je upravo ondje vjera postajala snažnija.
Galilejsko jezero prostor svakodnevice i čuda
Isus je hodao uz obalu Galilejskog jezera, propovijedao s čamca i činio čuda.
To mjesto postaje simbol svakodnevice ispunjene Božjom snagom. Mirna voda i povjetarac tog prostora nose tišinu i poziv na vjeru.
Zemlja Biblije govori glasno onome tko vjeruje. Prostor, zrak, voda sve to postaje govor Božji. Neka nas sveta mjesta podsjete da i naš dom, naš grad, naše srce mogu postati sveti prostor gdje Bog prebiva.

