Molitva nije običan skup riječi niti navika koju čovjek obavlja mehanički. Ona je susret čovjeka s Bogom, trenutak kada srce govori Onome koji vidi sve naše boli, strahove i nade.
Mnogi danas mole, ali često osjećaju prazninu jer ne razumiju da prava molitva ne počinje usnama nego dubinom duše. Isus je znao koliko je čovjeku teško naučiti iskreno razgovarati s Bogom i upravo zato svojim učenicima nije dao samo molitvu, nego ih je učio kakvo srce trebaju imati dok mole.
Kada su ga učenici zamolili: „Gospodine, nauči nas moliti“, nisu tražili lijepe riječi ni posebne formule. Željeli su naučiti kako biti bliže Bogu. Isus im zato najprije pokazuje što molitva nije.
Upozorava ih da molitva ne smije postati predstava, dokazivanje ni pokušaj da čovjek izgleda pobožnije pred drugima.
Bog gleda srce, a ne vanjski dojam
Isus govori vrlo jasno: „Kad molite, ne budite kao licemjeri.“ Tim riječima upozorava na opasnost molitve koja je usmjerena na ljudske poglede umjesto na Boga.
U njegovo vrijeme neki su ljudi molili javno samo kako bi ih drugi vidjeli i divili se njihovoj pobožnosti. Takva molitva možda privlači pažnju ljudi, ali ne približava srce Bogu.
Prava molitva događa se u tišini. Isus poziva čovjeka da uđe u svoju „sobu“, zatvori vrata i ostane nasamo s Ocem. To ne znači da zajednička molitva nije važna, nego da molitva mora biti iskrena. Bog ne traži savršeni glas, posebne izraze ni naučene rečenice. On traži čovjeka koji Mu dolazi otvorena srca.
Koliko puta čovjek tijekom molitve misli na sve drugo osim na Boga? Koliko puta riječi izlaze iz usta, ali srce ostaje daleko? Upravo zato Isus vraća čovjeka na ono bitno odnos ljubavi i povjerenja.
Molitva nije gomilanje riječi
Isus upozorava i na drugu veliku pogrešku: „Ne nabrajajte isprazne riječi.“ Mnogi misle da će biti uslišani ako izgovore mnogo molitava, ponavljaju iste riječi ili pronađu “savršenu” formulu. No Bog ne mjeri duljinu molitve, nego vjeru i iskrenost čovjeka.
Ponekad jedna jednostavna rečenica iz srca vrijedi više od dugih govora bez ljubavi. Pogledajmo samo molitve svetaca. Često su bile kratke, ali pune povjerenja. Bog čuje uzdah, vidi suzu i poznaje čovjekovu nutrinu prije nego što išta izgovori.
Isus nas uči da molitva nije pokušaj da impresioniramo Boga. On već zna naše potrebe. Molitva postoji zato da se naše srce otvori njemu. Kada čovjek iskreno moli, tada se polako mijenja iznutra. Počinje više vjerovati, manje se bojati i jasnije prepoznavati Božju prisutnost u svakodnevici.
Mnogi danas traže komplicirane odgovore, a Bog često traži samo nekoliko iskrenih riječi: „Gospodine, trebam Te.“ Upravo takva molitva dodiruje nebo.
Zato prije svake molitve nije najvažnije pronaći prave riječi, nego smiriti srce i stati pred Boga onakav kakav jesi. Isus ne traži savršenstvo, nego iskrenost. On ne odbacuje slabe ni ranjene, nego ih poziva da Mu vjeruju.
Kada čovjek moli srcem, tada molitva više nije obveza nego susret s Ocem koji ljubi svoju djecu. Upravo u toj jednostavnosti krije se prava snaga molitve koja mijenja život.
