Molitva Zdravo Marijo već stoljećima zauzima posebno mjesto u srcima katolika, ali njezine riječi nisu oduvijek bile iste.

Dok milijuni vjernika tijekom listopada, mjeseca svete krunice, svakodnevno zazivaju Blaženu Djevicu Mariju, malo tko razmišlja o tome kako je ova poznata molitva zapravo nastala.

Njezini počeci vode nas izravno u Sveto pismo, a povijest otkriva da su se pojedini dijelovi molitve oblikovali tijekom mnogih stoljeća.

Ono što danas izgovaramo gotovo bez razmišljanja nekada je bilo znatno kraće, ali je već tada nosilo istu poruku poštovanja prema Isusovoj Majci.

Zajedno s Očenašem, Zdravo Marijo pripada najpoznatijim molitvama katoličke tradicije. Mnogi ih nauče još kao djeca, a njihove ih riječi prate tijekom cijeloga života, u trenucima radosti, zahvalnosti, bolesti i životnih kušnji.

Dok je Očenaš molitva koju je Isus predao svojim učenicima, Zdravo Marijo postupno je dobivalo oblik koji danas poznajemo. Njegovi najstariji dijelovi potječu iz Evanđelja, dok je završna prošnja nastala kasnije.

Kako je izgledala molitva Zdravo Marijo prije tisuću godina?

Sve je počelo s dva biblijska pozdrava
U Lukinu Evanđelju nalazimo dva događaja koja su postala temelj ove poznate marijanske molitve.

Prvi je Navještenje, kada anđeo Gabriel dolazi Mariji i pozdravlja je riječima: „Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” (Lk 1,28)
Drugi je Marijin pohod Elizabeti, koja je dočekuje riječima: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!” (Lk 1,42)

Upravo su ova dva pozdrava postala srce molitve Zdravo Marijo. Ipak, u prvim stoljećima kršćanstva nisu odmah bila sjedinjena u molitvu kakvu danas poznajemo.

Prvi tragovi molitve pojavljuju se u srednjem vijeku
Prema povijesnim istraživanjima, molitva Zdravo Marijo kao ustaljeni oblik osobne pobožnosti može se jasnije pratiti od približno 11. stoljeća.

Catholic Encyclopedia navodi da prije otprilike 1050. godine postoji vrlo malo pouzdanih tragova o njezinoj široj uporabi kao samostalne molitve.

Njezini počeci povezuju se s Malim časoslovom Blažene Djevice Marije, koji se u to vrijeme širio među redovničkim zajednicama.

Dva stara anglosaksonska rukopisa, od kojih jedan možda potječe iz razdoblja oko 1030. godine, sadržavaju dijelove anđelova i Elizabetina pozdrava.

Ti su se biblijski tekstovi upotrebljavali u marijanskoj pobožnosti.
Iako se ne može sa sigurnošću utvrditi točan trenutak kada su oba pozdrava sjedinjena u jednu molitvu, povijesni izvori upućuju na to da se takav oblik ustalio tijekom srednjega vijeka.

U svojim ranijim oblicima molitva je bila poznata kao Pozdrav Blaženoj Djevici Mariji, a njezin se sadržaj temeljio prvenstveno na riječima iz Evanđelja.

Kada su dodane riječi „Sveta Marijo, Majko Božja”?

Dio molitve u kojem Mariju molimo da zagovara nas grešnike nije od početka bio sastavni dio Zdravomarije.
Tijekom dugog razdoblja molitva je završavala riječima koje danas poznajemo iz njezina prvog dijela, uz spominjanje Isusova imena i završni „Amen”.

Vjernici su s vremenom počeli dodavati različite prošnje, osobito molitve za oproštenje grijeha, Božju pomoć i zagovor u času smrti.
Takvi dodaci nisu svugdje bili jednaki. Pojedine zajednice imale su vlastite oblike prošnji, a neki su se povezivali s otajstvima svete krunice.

Kada je Zdravo Marijo dobilo današnji oblik?

Molitva se tijekom kasnoga srednjeg vijeka sve više približavala obliku koji katolici danas poznaju.

Važnu ulogu u njezinu službenom oblikovanju imao je Katekizam Tridentskoga sabora iz 1566. godine, u kojem se objašnjava molitva poznata kao Anđeoski pozdrav.

Godine 1568. cjelovit oblik molitve dobio je službeno mjesto u Rimskom brevijaru, čime je potvrđena uporaba koja se postupno razvijala kroz prethodna stoljeća.

To ne znači da se završna prošnja prvi put pojavila upravo te godine. Njezini različiti oblici postojali su i ranije, ali je tada današnji oblik dobio službenu potvrdu.

Molitva koja i danas povezuje milijune vjernika

Zdravo Marijo nije samo povijesno nasljeđe, nego živa molitva koja i danas prati svakodnevicu brojnih katolika.

Njezine početne riječi podsjećaju nas na trenutak kada je anđeo Gabriel navijestio Mariji da će postati Majka Spasitelja. Elizabetin pozdrav svjedoči o radosti susreta i prepoznavanju Božjeg djelovanja.

Završnim dijelom molitve vjernici se obraćaju Mariji kao Majci Božjoj i mole njezin zagovor sada i u času smrti.

U listopadu, mjesecu posvećenom svetoj krunici, ova povijest može nas potaknuti da poznatu molitvu izgovaramo s više pažnje i ljubavi.

Jer iza svake Zdravomarije stoji duboka biblijska poruka, a u njezinu središtu uvijek je Isus Krist, Sin Božji kojega je Marija donijela na svijet.