Nedostatak istinske gorljivosti za Boga svakodnevno se očituje u zadovoljavanju jeftinih religioznih okvira. Često se događa da ljudi tragaju za Bogom u nepredviđenim životnim situacijama, ali Bog ubrzo prestaje biti prioritet kada nastupi moderna poglađenost.
Davanje hvale i slave Bogu u aktualnom stoljeću ne smatra se od prevelike životne važnosti. Ljestvica pravih životnih vrijednosti zamijenjena je ljestvicom prolaznih, ishitrenih ciljeva, formiranih od strane moderne svjetske scene, iskonstruiranih za što veći materijalni konzumerizam. Taj konzumerizam prezentira se kao isključivi poželjni uspjeh u različitim životnim situacijama. Piše: bogjetu.com
Pretjeranu samodopadnost vlastite egzistencije čovjek iskazuje upitnošću vrijednosti i izbora drugih ljudi, dok svoje izbore neupitno prikazuje kao poželjne i izuzetno bitne za funkcioniranje u društvu. Zaboravlja se na Božju raznolikost u stvaranju, a time se u pitanje dovodi Božja vrijednost. Oholi stav čovjeka doveo je do toga da vjeruje kako Crkvu i njezin nauk ne treba uključiti u svakodnevni život.
Štoviše, moderan čovjek sve više postaje nesposoban prepoznati Božju prisutnost – Isusa Krista u Crkvi. To je onaj isti Isus koji je oduvijek u vječnosti, i koji je u određenom povijesnom trenutku, uz svoj božanski identitet, preuzeo i zemaljski te pokazao čovjeku u kojem smjeru treba oblikovati svoj život. No, suvremeno vrijeme ostavilo je Isusa u vremenu kada je živio na zemlji.
Mnoge ljude ne zanima njegovo božanstvo te ga promatraju više kroz prizmu čovještva. Iako Isusovo božanstvo ne isključuje njegovo čovještvo, za istinsku promjenu života potrebno je da se čovjek više bazira na njegov božanski identitet. To je ključno za otkrivanje istinskog smisla života.
Bez Isusa Krista, čovjek gubi fokus te u traženju smisla života prelazi s jedne stvari na drugu. Tako, vrteći se u krugu svjetskih zahtjeva, iz vida gubi Božje i vjeruje kako u životu ne gubi ništa važno. No, radi se o zabludi na koju je Isus često upozoravao u svojim prispodobama. “Došao sam da život imaju, u izobilju da ga imaju” – kaže Isus.
Čini se, međutim, da suvremeni čovjek izobilje života tumači potpuno suprotno od Isusove logike. Na što je Isus mislio? Isus misli na puninu unutarnjeg čovjekova života – smisao, zadovoljstvo, radost i ispunjenje.
Radi se o razini duhovnog napretka u kojem nema mjesta za gubljenje vremena na prolaznost i ništavnost materije. U tom duhovnom stanju, materija služi čovjeku, a ne čovjek materiji. Čovjek tada nije rob materije, već nositelj prave životne ljestvice vrijednosti.
Materija tada postaje sredstvo kojim čovjek naviješta Boga. Može biti izraz življenja Božjeg kraljevstva, novih međuljudskih odnosa koji izviru iz Božjeg identiteta, pod uvjetom da materiju dijelimo s drugima u prolaznim povijesnim trenucima. Ne smijemo je koristiti za vlastitu proslavu putem karijere ili svjetovnih koncepata uspjeha.
Ništa što je trenutno i prolazno, poput materije i vremena, ne može nadmašiti međuljudske odnose koje propagira Božje kraljevstvo. Valja se stoga prisjetiti kako je Božje kraljevstvo prisutno tamo gdje ljudi odbijaju prestižne stavove i prihvaćaju zahtjevnost kršćanstva.
Radost Božjeg kraljevstva nadilazi prividnu radost zemaljskih prestižnih uspjeha, jer Božje kraljevstvo ima svoj korijen u Bogu i kao takvo nikada se neće iscrpiti. Zbog toga je najvažnije graditi Božje kraljevstvo, i to čak u prolaznim sferama zemaljske egzistencije.
