Vraćanje nedjelje odnosi se na prihvaćanje odmora i bogoslužja kao bitnih za naše živote, a ne luksuza kojima se prepuštamo samo kada i ako je to zgodno.
U današnjoj kulturi neprestanog kretanja nedjelje često, nažalost, gube svoj identitet. Užurbanost svakodnevnog života napada Gospodnji dan odmora, ostavljajući malo mjesta za bilo što – razmišljanje, molitvu, prijeko potrebne hobije, odmor ili vrijeme s obitelji – osim briga vezanih uz posao. Naša opsjednutost produktivnošću i popratni konzumerizam doveli su nas do toga da vjerujemo da je odmor, besposlica ili jednostavno nemanje što radite nešto
pogrešno, možda čak i pogrešno.
Vrijednost poistovjećujemo s neprestanom aktivnošću, a time uskraćujemo dublje
značenje odmora, piše portal Aleteia .
Ipak, katolička naša tradicija, u svojoj mudrosti, nastavlja pozivati da ponovno proglasimo nedjelju kao Dan Gospodnji – odvojeno vrijeme. Tradicija svetkovanja nedjelje ima biblijske korijene. Nalazi svoju najeksplicitniju formulaciju u Trećoj zapovijedi: “Sjeti se da svetkuješ dan subotnji” (Izl 20,8). Od najstarijih dana Crkve, nedjelja se obilježavala kao dan za slavlje Kristova uskrsnuća i za odmak od svjetovnih težnja kako bi se napravilo mjesta za duhovno i relacijsko.
Međutim, za mnoge je nedjelja postala nerazlučiva od bilo kojeg drugog dana u tjednu – puna poslova, obveza i neprestanog zujanja digitalnih stvari koje odvlače pažnju.
Povratak nedjelje počinje prilično jednostavnom promjenom perspektive. Umjesto da se vidi samo kao još jedan dan za nadoknađivanje posla ili kućnih obaveza, nedjelji možemo pristupiti kao daru, stavu koji je Bog ugradio u inače monoton ritam naših života. To je poziv da se odmaknete od buke i pronađete odmor – fizički, duhovni i emocionalni.
Prisustvovanje misi (kulminacija nedjelje) utemeljuje nas u ovom pomaku, pružajući nam drugačiji horizont: naši životi nisu predviđeni da budu uključeni u neprestanu proizvodnju i potrošnju.
Za one s obitelji, povrat nedjelje također znači djeci pokazati radost i važnost ovog posebnog, svetog vremena. Razmislite o tome da odvojite vrijeme za poseban obiteljski obrok, bez svakodnevnih elektroničkih smetnji poput telefona i televizije, gdje teče razgovor i produbljuju se odnosi. Shvatite to kao način da izgradite trajnu, relevantnu memoriju za svoju djecu. U svijetu koji često cijeni produktivnost iznad svega, pokazivanje da su nedjelje drugačije moguće usaditi osjećaj ravnoteže i dublje povezanosti s vjerom.
U konačnici, vraćanje nedjelje znači prihvaćanje odmora i bogoslužja kao bitnih za naš život, a ne luksuza kojemu se prepuštamo samo kada i ako je to zgodno. Svjesnim naporom da poštujemo ovaj dan, stvaramo prostor za Boga da djeluje u nama, podsjećajući se da nismo stvoreni samo za rad, već i za zajedništvo s njim.