Ako nešto dolazi od Boga, mora biti:
– u skladu s objavljenim istinama naše vjere (Stari i Novi zavjet, apostolska predaja, crkveni nauk);
– u skladu je s Božjim zakonom (Deset zapovijedi, zapovijed ljubavi);
– u skladu je s duhom evanđelja (Blaženstva Mt 5);
– u skladu je sa zdravim razumom, realno je, konkretno, ne niječe ljudsku stvarnost.
Nadalje, ono što dolazi od Boga približava čovjeka Bogu i zajednici vjernika, te potiče na redovit sakramentalni život i molitvu kao susret s Bogom:
– čovjeka otvara prema drugim ljudima i povezuje s njima vezovima bratske ljubavi;
– čovjeka približava čovjeku, čini osjetljivim za potrebe bližnjega, potiče na djelatnu ljubav prema drugima
– čovjeka čini nesebičnim, velikodušnim, požrtvovnim;
– unosi u zajednicu slogu i međusobno poštovanje i prihvaćanje.
– Ispunjava čovjeka, njegovu životu daje duboki smisao;
– oslobađa čovjeka od grijeha, zarobljenosti, navezanosti i ovisnosti;
– poštuje čovjekovu slobodu, ne ostavlja dojam prisile;
– unosi u čovjekovo srce mir, radost, sigurnost, strpljivost, čistoću, blagost, pravednost;
– unosi u čovjekov život doživljaj Božje prisutnosti, ljubavi i blagoslova;
– čovjeka čini istinski poniznim, pomaže čovjeku da sebe prihvati onakvim kakav jest bez uzdizanja nad drugima.
– oslobađa čovjeka licemjerja, lažne poniznosti, skrupuloznosti, – potiče na praštanje;
– potiče na istinu, koja oslobađa;
– stavlja Boga na prvo mjesto i teži za njegovom slavom, a ne svojom;
– događa se bez senzacionalnosti i buke;
– uključuje besplatno i bezuvjetno primanje i davanje duhovnih dobara i pomoći;
– ne ucjenjuje, ne uvjetuje, ne zastrašuje, ne služi se manipulacijom bilo kakve vrste.
Nije od Duha Svetoga
Sve ono što je obilježeno jednom ili više sljedećih osobina:
U suprotnosti je s objavljenim istinama (Stari i Novi zavjet, apostolska predaja, crkveni nauk);
– u suprotnosti je s Božjim zakonom (Deset zapovijedi, zapovijed ljubavi);
– u suprotnosti je s duhom evanđelja; (Blaženstva Mt 5);
– u suprotnosti je sa zdravim razumom, nerealno je, maglovito, konfuzno, niječe ljudsku stvarnost, predstavlja bijeg od stvarnosti.
Čovjeka udaljava od Boga i zajednice vjernika, odvraća od sakramenata i molitve;
– čovjeka izolira od drugih ljudi, prekida vezove bratske ljubavi;
– čovjeka udaljava od čovjeka, čini neosjetljivim za potrebe bližnjega, odvraća od djelatne ljubavi prema drugima i brige za konkretnoga čovjeka u konkretnim potrebama;
– čovjeka čini sebičnim, usredotočenim na sebe, navodi ga da se previše bavi sobom, a ne vidi drugoga;
– čovjeka navodi na zanemarivanje svojih dužnosti;
– unosi u zajednicu razdor, neslogu, zbrku, rasulo, nered.
Ostavlja čovjeka praznim, neispunjenim;
– uvodi čovjeka u napast i navodi ga na grijeh;
– zarobljava čovjeka, uvodi ga u navezanost, ovisnost, posesivnost;
– ostavlja dojam prisile, neslobode;
– degradira, ponižava čovjeka;
– unosi u čovjekovo srce nemir, tjeskobu, sumnju, nesigurnost, strah, nestrpljivost, nečistoću, mržnju;
– čovjeka čini oholim, umišljenim, bahatim ili pak lažno poniznim, skrupuloznim, licemjernim, sitničavim;
– potiče na zlopamćenje, zamjeranje, nepraštanje;
– potiče na laž i proklinje.
Stavlja sebe na prvo mjesto i teži za svojom slavom mimo Boga;
– uključuje senzacionalnost, buku, isticanje
– uključuje naplaćivanje duhovnih dobara i pomoći;
– ucjenjuje, uvjetuje, zastrašuje ili se služi manipulacijom bilo kakve vrste;
– promovira kult osobe, vođe;
– sadrži elemente relativizma, racionalizma, materijalizma, hedonizma, ezoterije, magije, okultizma, praznovjerja.
P. MIJO NIKIĆ
