Evanđelje dana za ponedjeljak, 9. prosinca 2024. godine: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” (Luka 1, 26-38)
II. tjedan došašća
Ponedjeljak, 9. 12. 2024.
BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BL. DJ. MARIJE Svetkovina
ČITANJA: vl. Post 3,9-15.20; Ps 98,1-4; Ef 1,3-6.11.12; Lk 1,26-38
Prvo čitanje:
Post 3, 9-15.20
Neprijateljstvo ja zamećem između roda tvojega i roda njezina!
Čitanje Knjige Postanka
Pošto je Adam jeo s drveta, zovne ga Gospodin, Bog: »Gdje si?« reče mu. On odgovori: »Čuo sam tvoj glas u vrtu; pobojah se jer sam gol pa se sakrih.« Nato mu reče: »Tko ti otkri da si gol? Da nisi jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?« Čovjek odgovori: »Žena koju si mi dao – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo.« Gospodin, Bog, reče ženi: »Što si to učinila?« »Zmija me prevarila pa sam jela«, odgovori žena. Nato Gospodin, Bog, reče zmiji: »Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi poljskom! Na trbuhu svome puzat ćeš i prašinu jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.« Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva jer je majka svima živima. Riječ Gospodnja.
Pripjev: Pjevajte Gospodinu pjesmu novu jer učini djela čudesna.
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna. Pobjedu mu pribavi desnica njegova i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje, pred poganima pravednost objavi. Spomenu se dobrote i vjernosti prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega. Sva zemljo, poklikni Gospodinu, raduj se, kliči i pjevaj!
Drugo čitanje:
Ef 1, 3-6.11-12
Izabra nas u njemu prije postanka svijeta.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti kojom nas zamilova u Ljubljenome. U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu. Riječ Gospodnja.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.
No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«
Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. (Luka 1, 26-38)
Evanđelje dana – komentar Marija jasno vidi najizvanredniju stvar vezanu uz Boga: On samo što nije promijenio tijek ljudske povijesti; najvažnija tri desetljeća svih vremena samo što nisu počela.
A gdje je Bog? Zaokupirao se dvjema neprimjetnim, poniznim ženama – jedna je stara i nerotkinja (Elizabeta), jedna je mlada i djevičanska (Marija).
A Marija je toliko potaknuta Božjom vizijom, ljubiteljem poniznih, da iz nje izlazi pjesma – pjesma koja je postala poznata kao „Hvalospjev“ (Lk 1,46-55).
Marija i Elizabeta su predivne junakinje Lukina zapisa. On voli vjeru ovih žena. Stvar koja ga najviše impresionira, čini se tako, i stvar koju želi utisnuti u Teofila, svoga plemenitog čitača, neprimjetnost je i radosna poniznost Elizabete i Marije.
Elizabeta u Evanđelju po Luki 1,43 kaže: „Odakle onda meni to da majka Gospodina moga dolazi k meni?“ A Marija u Evanđelju po Luki 1,48 kaže: „Milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju.“
Jedini ljudi čija duša uistinu može veličati Gospodina su ljudi poput Elizabete i Marije – ljudi koji priznaju svoje neprimjetno stanje i koji su preplavljeni susretljivošću veličanstvenog Boga. (John Piper)
