Misna čitanja za ponedjeljak 23 prosinac : Ivan mu je ime!

Evanđelje dana za ponedjeljak, 23. prosinca 2024. godine: Ivan mu je ime! (Luka 1, 57-66. 80)

IV. tjedan došašća

ČITANJA:
Mal 3,1-4.23-24; Ps 25,4-5ab.8-10.14; Lk 1,57-66

Prvo čitanje:

Mal 3, 1-4.23-24

Poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji.

Čitanje Knjige proroka Malahije

Ovo govori Gospodin Bog:
Evo, šaljem glasnika da put preda mnom pripravi. I doći će iznenada u Hram svoj Gospodin koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već — govori Gospodin nad Vojskama.
Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska i tko će opstati kad se on pojavi? Jer on je kao oganj Ijevačev i kao lužina bjeliočeva. I zasjest će kao onaj što topi srebro i pročišćava. Očistit će sinove Levijeve i pročistit će ih kao zlato i srebro, da prinose Gospodinu žrtvu u pravednosti. Tad će biti draga Gospodinu žrtva Judina i jeruzalemska kao u drevne dane i kao prvih godina. Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Gospodnji, dan velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.«
Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 25, 4-5ab.8-10.14

Pripjev: Podignite glave, jer je blizu vaše otkupljenje.

Pokaži mi, Gospodine, putove svoje,
nauči me svojim stazama!
Istinom me svojom vodi i pouči me,
jer ti si Bog, moj Spasitelj.

Gospodin je sama dobrota i pravednost:
grešnike on na put privodi.
On ponizne u pravdi vodi
i uči malene putu svome.

Sve su staze Gospodnje ljubav i istina,
za onog koji čuva Savez njegov i propise.
Prisan je Gospodin s onima koji ga se boje
i Savez svoj objavljuje njima.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca — Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa: »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji god su čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu ruka Gospodnja bijaše s njime. Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. (Luka 1, 57-66. 80)

Evanđelje dana – komentar
Kad se Elizabeti navršilo vrijeme, rodila je sina. Njezini su se rođaci i prijatelji radovali. Osmoga dana, kad je dječak obrezan, smatrali su kako se podrazumijeva da će se zvati Zaharija, po svome ocu. Kada im je njegova majka rekla da će djetetovo ime biti Ivan, začudili su se jer se tako nitko nije zvao od rodbine.

Da bi se donijela konačna odluka, znakovima upitaše Zahariju (to govori da je bio ne samo nijem nego i gluh). Zaiskavši pločicu, razriješio je stvar – djetetovo ime je Ivan. I ljudi se začude.

Ali, još ih je više začudilo kad su vidjeli da se, kada je napisao “Ivan”, Zahariji vratila moć govora. Vijest se brzo proširila po svem gorju judejskom, a ljudi su razmišljali o tome što će biti od toga neobičnog djeteta. Znali su da osobita milost Gospodinova bijaše s njime. (William MacDonald; Prema “Komentaru Novoga zavjeta”)