Dakle, zagrljaj smiruje živčani sustav i osnažuje pozitivnost u vama.
Zagrljaj pomaže oslobađanju drugih hormona za dobro raspoloženje, poput serotorina. Zbog toga se osjećate snažnije i spremnije suočiti se s preprekama s puno snage. Ako je ljudski zagrljaj toliko moćan, zamislite koliko je moćan kada nas Bog zagrli. Cijenimo ono što je sveta Faustina o tome rekla u svom Dnevniku u zapisu 432. U tom sam trenutku osjetila neku vrstu vatre u srcu. Osjećam kako mi osjetila umrtvljuju i nemam pojma što se događa oko mene.
Osjećam kako me Gospodinov pogled probija skroz i skroz. Itekako sam svjestan Njegove veličine i svoje bijede.
Neobična patnja prožima moju dušu, zajedno s radošću koju ne mogu usporediti ni s čim. Osjećam se nemoćno u Božjem zagrljaju. Osjećam da sam u Njemu i da sam otopljen u Njemu kao kap vode u oceanu. Ne mogu izraziti ono što se događa u meni; nakon takve nutarnje molitve osjećam snagu i moć za prakticiranje najtežih kreposti. Ne volim sve stvari koje svijet cijeni. Svom dušom želim tišinu i samoću ( Dnevnik , 432).
U Isusu Kristu Bog je postao ljudsko biće poput tebe i mene. Stoga nam je utjelovio nevidljivi Božji zagrljaj. On nas je zagrlio kako bismo mi grlili druge i svojim zagrljajem davali im svoje ozdravljenje. O tome lijepo govori papa Franjo kada se obratio na susretu s Talijanskom katoličkom akcijom „Raširenih ruku“ na Trgu svetog Petra u četvrtak 25. travnja 2024. Rekao je:
Prvo, zagrljaj koji nedostaje. Revnost koju danas tako svečano izražavate nije uvijek dobro prihvaćena u našem svijetu: čas nailazi na uskogrudnost, čas nailazi na otpor, pa se ruke ukoče i šake prijeteći stežu, ne postajući nositelji bratstva, nego odbacivanja , protivljenja, ponekad čak i nasilnog, znak nepovjerenja prema drugima, blizu i daleko, do točke sukoba. Kada se zagrljaj pretvori u šaku, vrlo je opasno. U ishodištu ratova često su izostali zagrljaji ili odbijeni zagrljaji, praćeni predrasudama, nerazumijevanjem, sumnjama, sve do toga da drugoga doživljavamo kao neprijatelja. A sve nam je to, nažalost, ovih dana pred očima na previše strana svijeta! Svojom prisutnošću i svojim radom možete svima posvjedočiti da je put zagrljaja put života.
Što nas vodi do drugog prolaza. ..
Sada vidimo zagrljaj koji spašava. Već, u ljudskim okvirima, prihvaćanje znači izražavanje pozitivnih i temeljnih vrijednosti kao što su naklonost, poštovanje, povjerenje, ohrabrenje, pomirenje. Ali ono postaje još vitalnije kada se živi u dimenziji vjere. Doista, u središtu našeg postojanja je milosrdni zagrljaj Boga koji spašava, zagrljaj dobroga Oca koji se objavio u Kristu, a čije se lice odražava u svakoj Njegovoj gesti – oproštenju, ozdravljenju, oslobođenju, služenju (usp. Iv. 13,1-15), a čija objava doseže svoj vrhunac u Euharistiji i na križu, kada Krist nudi svoj život za spasenje svijeta, za dobro onoga tko ga dočekuje iskrena srca, opraštajući čak i njegovim razapinjačima (usp. Lk 23,24). I sve nam je to pokazano kako bismo i mi naučili činiti isto. Stoga nikada ne gubite iz vida zagrljaj Oca koji spašava, paradigmu života i srce Evanđelja, model radikalnosti u ljubavi, hranjen i nadahnut besplatnim i uvijek preobilnim darom Božjim (usp. Mt 5,44- 48). Braćo i sestre, dajmo mu se zagrliti kao djecu (usp. Mt 18,2-3; Mk 10,13-16), dajmo mu se zagrliti kao djecu. Svatko od nas ima u srcu nešto od djeteta koje treba zagrljaj. Pustimo se Gospodinu zagrliti. Na taj način u Gospodinovom zagrljaju ostavljamo kako zagrliti druge.
Prijeđimo na treći korak: prvo, zagrljaj koji nedostaje; drugo, zagrljaj koji spašava; i treće, zagrljaj koji mijenja život. Zagrljaj može promijeniti život, pokazati nove putove, puteve nade. Ima mnogo svetaca u čijem je postojanju zagrljaj označio odlučujuću prekretnicu, poput svetog Franje, koji je ostavio sve kako bi slijedio Gospodina nakon što je zagrlio gubavca, kako se sam prisjeća u svojoj Oporuci (usp. FF 110: 1407-1408). A ako je to vrijedilo za njih, vrijedi i za nas.
Na primjer, za vaš udrugarski život, koji je višestruk i nalazi svoj zajednički nazivnik upravo u zagrljaju ljubavi (usp. Kol 3,14; Rim 13,10), jedine bitne oznake Kristovih učenika (usp. Lumen gentium, 42. ), pravilo, oblik i cilj svakoga načina posvećenja i apostolata. Neka ono oblikuje svaki vaš trud i službu, kako biste mogli živjeti vjerni svome pozivu i svojoj povijesti
Budimo prisutni nekome tako da ga zagrlimo s blagim stiskom kako bismo osobi pokazali da nam je stalo do njega i nje i da to mislimo. Zagrljaj od 5 do 20 sekundi toj osobi može značiti cijeli svijet.
Gospodine, učini me kanalom tvog zagrljaja svojoj djeci koja su moja braća i sestre. Amen.
