Na kraju dana, kada se stišaju glasovi i misli, dolazimo pred Boga sa svime što nosimo u srcu. Donosimo radosti i uspjehe, ali i umor, brige, pogreške i neizrečene riječi.
Večernja molitva nije samo navika, nego trenutak povjerenja u kojem Bogu predajemo cijeli dan i sebe same, znajući da je On bio s nama u svakom koraku.
Razmatranje
Svaki dan nosi svoje svjetlo i sjene. Ima dana kada smo zadovoljni sobom, ali i onih kada osjećamo težinu propuštenih prilika, nestrpljivosti ili riječi koje su mogle biti drukčije. Bog nas i večeras ne gleda s osudom, nego s ljubavlju. On vidi naše napore, naše suze i borbe koje drugi ne primjećuju.
Molitva na kraju dana uči nas zahvalnosti. Zahvaljujemo za ono dobro što smo primili, ali i za ono teško što nas je oblikovalo.
U tišini večeri učimo se povjerenju: da ne moramo sve nositi sami, da možemo položiti svoje terete u Božje ruke i mirno se odmoriti.
Predajući Bogu svoje brige, dopuštamo Mu da On bdije nad nama dok mi spavamo. Tako noć postaje vrijeme odmora tijela i duše, a novi dan dar koji ćemo dočekati s više nade i snage.
Molitva
Gospodine, hvala Ti za ovaj dan koji je iza mene. Hvala Ti za svaki trenutak radosti, za ljude koje si mi poslao i za snagu koju si mi davao, i onda kada toga nisam bio svjestan.
Oprosti mi za moje slabosti, za riječi koje su povrijedile i za trenutke kada nisam znao ljubiti kako si me Ti učio. Predajem Ti sve svoje brige, strahove i nemire.
Ti znaš što nosim u srcu i što me čeka sutra. Udijeli mi mirnu noć, sačuvaj mene i sve koje volim.
Obnovi moje tijelo i dušu da se sutra mogu probuditi s novom vjerom, nadom i povjerenjem u Tebe. U Tvoje ruke, Gospodine, predajem svoj počinak i svoj život. Amen.
