Potpuno predati život Isusu znači doći pred njega bez skrivanja vlastitih slabosti, rana i strahova. Upravo takvo pouzdanje nalazi se u središtu molitve koju je među vjernicima širio otac Peter Mary Rookey, svećenik čije je dugogodišnje služenje bilo posebno povezano s molitvom za bolesne i ljude koji su prolazili kroz teške trenutke.
Brojni su mu se obraćali tražeći molitvu, a tijekom godina pojavila su se mnoga osobna svjedočanstva ljudi koji su govorili o primljenim milostima i ozdravljenjima.
Rookey pritom nije želio da ljudi gledaju prema njemu kao izvoru ozdravljenja. Upućivao ih je prema Isusu. Upravo zato i molitvu predanja treba razumjeti kao poziv da čovjek svoje srce otvori Kristu, a ne kao formulu koja automatski donosi ono što tražimo. Molitva nije magija. Ona je susret s Bogom i čin povjerenja u njegovu volju, čak i onda kada odgovor nije onakav kakvom smo se nadali.
Svećenik koji je ljude usmjeravao prema Isusu
Otac Peter Mary Rookey bio je američki servit i svećenik koji je desetljećima molio s ljudima za njihove duhovne i tjelesne potrebe. Preminuo je 2014. godine nakon više od sedam desetljeća svećeničkog života.
Uz njegovo služenje vezana su brojna osobna svjedočanstva o ozdravljenjima i drugim primljenim milostima. No Rookey zasluge nije pripisivao sebi. Njegova poruka bila je da je Bog onaj koji djeluje, dok je svećenik pozvan moliti, služiti i ljude dovoditi bliže Kristu.
Njegova služba molitve s vremenom je doprla do velikog broja ljudi. Osobe suočene s bolešću, obiteljskim problemima, strahom i drugim teškoćama tražile su molitvu i duhovnu podršku.
I upravo tu nalazi se važna poruka njegova života: čovjek može moliti za čudo, ali najveće čudo može započeti i promjenom njegova srca.
Predanje Isusu mijenja način na koji nosimo svoje križeve
Kada kažemo: „U cijelosti Ti dajem sebe, Gospodine Isuse“, ne predajemo Kristu samo ono što nas boli. Predajemo mu svoju prošlost, sadašnjost i budućnost. Dajemo mu ono što razumijemo, ali i ono na što još nemamo odgovor.
To ne znači da će svaka bolest nestati ili da će svaki problem odmah biti riješen. Kršćanska vjera ne obećava život bez križa. Ona nam otkriva da kroz križ više ne moramo prolaziti sami.
Zato ovu molitvu možemo izgovarati s pouzdanjem, osobito kada nam ponestane vlastitih riječi. Njezina najvažnija rečenica možda nije molba da Isus ukloni naš problem, nego odluka da mu pripadamo bez obzira na okolnosti.
Isuse, dajem Ti sebe. Ti znaš što mi je potrebno. Vodi me.
Molitva predanja
Gospodine Isuse, dolazim pred Tebe onakav kakav jesam.
Žalim za svoje grijehe, kajem se za svoje grijehe.
Molim Te, oprosti mi. U Tvoje ime opraštam drugima za sve što su činili protiv mene.
Odričem se Sotone, zlih duhova i svih djela njihovih.
U cijelosti Ti dajem sebe, Gospodine Isuse, sada i zauvijek.
Pozivam Te u svoj život, Isuse. Priznajem Tebe kao svoga Gospodina, Boga i Spasitelja.
Molim Te, iscijeli me, promijeni me, ojačaj me u tijelu, duši i duhu.
Dođi, Gospodine Isuse, prekrij me svojom dragocjenom krvlju. Ispuni me svojim Svetim Duhom.
Volim Te, Gospodine Isuse. Slavim Te, Isuse.
Zahvaljujem Ti, Isuse. Pratit ću Te svaki dan života svoga.
Marijo, Majko ožalošćenih, Kraljice mira,
sveti Peregrine, zaštitniče osoba oboljelih od raka,
svi anđeli i sveti, molim vas, pomozite mi.
Amen.
Ovu molitvu nemojmo završiti samo posljednjom riječju. Neka se njezina poruka nastavi u našem danu. Predanje Isusu znači pokušati živjeti ono što smo upravo izgovorili: vjerovati mu, opraštati, ustati nakon pada i ne dopustiti da strah ima posljednju riječ.
Možda se okolnosti neće odmah promijeniti. Ali srce koje se iskreno osloni na Krista više ne nosi svoj teret na isti način. Kada ne znaš što učiniti sa svojom brigom, predaj je Isusu i reci mu: „U cijelosti Ti dajem sebe.“
