Pitanje gdje se nalazi nebo ne može se riješiti pogledom kroz teleskop niti određivanjem njegove udaljenosti od Zemlje. Sveto pismo govori o nebu jezikom koji čovjekov pogled podiže iznad vidljivoga svijeta. Nebo je prije svega konačno zajedništvo s Bogom, stvarnost koju ne možemo svesti na mjesto negdje među zvijezdama.
Kada kršćanin govori o nebu, ne govori samo o prostoru iznad Zemlje. Govori o životu s Bogom, o punini kojoj čovjek teži i o obećanju koje nam je Krist otvorio svojom smrću i uskrsnućem.
Što Pavao misli kada govori o „trećem nebu“?
Jedan od najzanimljivijih biblijskih izraza nalazimo u Drugoj poslanici Korinćanima. Apostol Pavao govori o čovjeku u Kristu koji je bio „uznesen do trećega neba“, a zatim govori i o raju.
Pavao pritom ne daje zemljopisni opis neba niti objašnjava njegov položaj u svemiru. Izraz „treće nebo“ tradicionalno se tumači u odnosu na različita značenja riječi nebo u Svetom pismu: vidljivo nebo iznad zemlje, nebeski svod sa zvijezdama te najviše nebo povezano s Božjom prisutnošću.
Zato nije potrebno zamišljati tri fizička kata svemira jedan iznad drugoga. Pavlova poruka mnogo je dublja. On govori o iskustvu Božje stvarnosti koje nadilazi uobičajeno ljudsko iskustvo. Zanimljivo je da ni sam Pavao ne pokušava objasniti kako se to dogodilo.
Kaže da ne zna je li bilo „u tijelu ili izvan tijela“ Bog zna.
Upravo nas ta Pavlova poniznost čuva od pretjeranih nagađanja. Sveto pismo nam otkriva dovoljno da vjerujemo u nebo, ali nam ne daje kartu kojom bismo mogli odrediti njegov položaj.
Nebo znači biti s Kristom
Isus svojim učenicima govori da u kući njegova Oca ima mnogo stanova te im obećava da im ide pripraviti mjesto. Drugdje sebe jasno predstavlja kao Put, Istinu i Život.
Upravo je Krist ključ za razumijevanje neba.
Nebo nije tek ljepša verzija zemaljskog života niti neka udaljena točka iza posljednje galaksije. Kršćanska nada usmjerena je prema potpunom zajedništvu s Bogom. Biti u nebu znači biti s Kristom.
Zato je važnije pitanje od „Gdje se nalazi nebo?“ ono drugo: „Jesam li spreman živjeti s Bogom?“
Isus nas nije pozvao da izračunavamo udaljenost do neba, nego da ga slijedimo. Put prema vječnosti počinje već sada vjerom, obraćenjem, molitvom, sakramentalnim životom, ljubavlju prema Bogu i bližnjemu.
Kršćanska nada zato nije bijeg iz ovoga svijeta. Ona mijenja način na koji živimo upravo ovdje.
Ako vjerujemo da smo stvoreni za vječnost s Bogom, tada drukčije gledamo svoje odluke, patnju, oprost, ljubav i vrijeme koje nam je dano.
Ne znamo gdje bismo na karti svemira pokazali prstom i rekli: „Tamo je nebo.“ Biblija nam takvu kartu nije dala.
Dala nam je nešto važnije – Krista.
On je put prema Ocu i u Njemu se nalazi odgovor na čovjekovu najdublju čežnju za životom koji smrt više neće moći oduzeti.
