Sveta misa najvažnije je slavlje kršćanskoga života, trenutak u kojem se vjernici okupljaju oko Kristova oltara, slušaju Božju riječ i sudjeluju u euharistijskoj žrtvi.

Ipak, među katolicima često postoji pitanje o kojem se ne govori dovoljno: mora li svaki vjernik koji dođe na svetu misu obvezno pristupiti svetoj pričesti?

Neki osjećaju nelagodu kada ostanu u klupi dok drugi odlaze prema oltaru, a drugi se pitaju jesu li učinili nešto pogrešno ako se toga dana nisu pričestili. Crkva na to pitanje daje jasan odgovor. Sudjelovanje na svetoj misi ne znači da se vjernik svaki put mora pričestiti.

Iako je euharistija izvor i vrhunac kršćanskoga života, njezino primanje zahtijeva odgovarajuću duhovnu pripravu, poštovanje prema Kristovoj stvarnoj prisutnosti i svijest o svetosti sakramenta.

Važno je razumjeti da odlazak na misu nikada nije besmislen samo zato što netko nije primio svetu pričest. Krist nas susreće i kroz navještaj svoje riječi, molitvu, zajedništvo Crkve i sudjelovanje u euharistijskoj žrtvi.

Čovjek koji iz opravdanih razloga ne može pristupiti pričesti i dalje je pozvan doći pred Gospodina, otvoriti mu svoje srce i nastaviti rasti u vjeri.

Zato je potrebno razlikovati samu obvezu sudjelovanja na nedjeljnoj svetoj misi od uvjeta za primanje pričesti.

To nisu iste stvari, a njihovo razumijevanje može mnogim vjernicima donijeti mir i pomoći im da sakrament euharistije primaju s većom ljubavlju i poštovanjem.

Kada se vjernik treba suzdržati od svete pričesti?

Katolička Crkva uči da je euharistija istinsko Tijelo i Krv Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. Upravo zato pristupanje pričesti nije samo vanjski vjerski običaj, nego dubok susret s Gospodinom koji zahtijeva odgovarajuću pripravu.

Jedan od najvažnijih uvjeta odnosi se na stanje duše. Vjernik koji je svjestan da je počinio teški grijeh u pravilu ne smije pristupiti svetoj pričesti prije sakramentalne ispovijedi.

To ne znači da ga Bog odbacuje ili da za njega više nema mjesta u crkvi. Naprotiv, upravo je tada osobito važno ne udaljavati se od molitve, nego se iskreno pokajati i pristupiti sakramentu pomirenja.

Crkva također propisuje euharistijski post. Vjernici se trebaju suzdržati od hrane i pića najmanje jedan sat prije primanja svete pričesti, osim vode i lijekova. Za starije, bolesne i osobe koje se za njih brinu postoje posebne iznimke.

Ponekad se dogodi da netko dođe na svetu misu, a nije ispunio uvjete za pričest. U takvoj situaciji nema razloga za neugodu ili strah od tuđih pogleda. Ostati u klupi može biti izraz iskrenoga poštovanja prema euharistiji.

Važno je spomenuti i pravilo o broju pričesti tijekom dana. Prema Zakoniku kanonskoga prava, vjernik koji se već pričestio može drugi put istoga dana primiti pričest ako sudjeluje u euharistijskom slavlju, uz posebnu odredbu za popudbinu.

Dakle, nije točno da se katolik smije pričestiti samo jednom dnevno.

Crkva ne traži da pristupamo pričesti samo zato što to čine drugi, nego da Krista primamo dostojno, s vjerom i iskrenim srcem.

Sveta misa ima veliku vrijednost i kada se ne pričestimo

Postoji jedna važna istina koju nikada ne bismo smjeli zaboraviti: sveta misa nije vrijedna samo zbog trenutka primanja pričesti. Ona je slavlje Kristove žrtve, spomen njegova vazmenoga otajstva i susret cijele zajednice vjernika s Bogom.

Kada slušamo evanđelje, Krist nam govori kroz svoju riječ. Kada zajedno molimo, povezujemo se s Crkvom. Kada svećenik prinosi euharistijsku žrtvu, sudjelujemo u najsvetijem slavlju naše vjere.

Zbog toga osoba koja se ne može pričestiti ne treba odustati od dolaska na misu.

Može sudjelovati u molitvama, slušati Božju riječ, zahvaljivati Gospodinu i u svojem srcu izraziti želju za što dubljim zajedništvom s njime.

U takvim trenucima posebno mjesto ima duhovna pričest. Ona je molitveni čin kojim vjernik izražava vjeru u Kristovu prisutnost u euharistiji i želju da se s njime sjedini, iako u tom trenutku ne prima sakrament.

Duhovna pričest ne zamjenjuje sakramentalnu pričest, ali može biti dragocjen način njegovanja ljubavi prema Isusu i čežnje za euharistijskim zajedništvom.

Crkva nas potiče na često primanje svete pričesti kada smo za to prikladno pripravljeni. Istodobno nas uči da se svetim stvarima ne pristupa površno ili iz navike.

Prema crkvenoj zapovijedi, svaki katolik koji je primio prvu pričest dužan je pričestiti se najmanje jednom godišnje, u pravilu u uskrsnom vremenu, osim ako postoji opravdan razlog za drugo vrijeme.

No taj minimum nije cilj kojemu bi se kršćanski život trebao ograničiti. Euharistija je dar kojemu se trebamo radosno vraćati jer nas Krist po njoj duhovno hrani i jača.

Ako se danas nisi pričestio, to ne znači da je tvoja misa bila uzaludna. Važno je ostati blizu Gospodinu, iskreno preispitati svoje srce i nastojati što prije pristupiti sakramentima kada je to potrebno.

Neka nas svaka sveta misa, bilo da smo toga dana primili pričest ili nismo, vodi prema dubljoj vjeri, iskrenijem obraćenju i većoj ljubavi prema Isusu Kristu.

Jer cilj našega kršćanskog života nije samo izvršavati vanjske vjerske obveze, nego sve više živjeti u zajedništvu s Bogom.