Beskućništvo je najteži oblik siromaštva ali naš mali čin dobrote može biti nečiji novi početak
„Život bez filtera“ emisija je autorice Vlatke Bakran Burić koja bilježi male, ali snažne trenutke geste dobrote, ohrabrenja i ljepotu svakodnevnih detalja.
Namijenjena je svima koji žele u užurbanom ritmu dana zastati, poslušati i zahvaljivati. Emitira se na Hrvatskom katoličkom radiju subotom i nedjeljom u 7:45.
Povodom Svjetskog dana beskućnika (10. listopada) i Svjetskog dana siromaštva i borbe protiv socijalne isključenosti (17. listopada), pitamo se jesmo li svjesni da iza tih datuma stoje stvarni ljudi i njihove priče?
Dani koji nas podsjećaju na zaboravljene ljude
Voljeli bismo da riječi „beskućnik“ i „siromaštvo“ ne postoje.
Ali postoje. Oni su tu, pred nama, jer i mi smo dio iste stvarnosti. Pitanje je: što činimo da ta stvarnost bude drugačija?
Prečesto pronalazimo izgovore: „ne mogu“, „nije moguće“, „to nije moj problem“. Lakše nam je tražiti krivca nego način kako pomoći. A dok ne postanemo svjesni da smo i sami dio problema, neće nam biti stalo da napravimo promjenu.
Sedam dana sedam prilika
Svaki tjedan imamo sedam novih prilika da nešto naučimo, pomognemo, pokušamo okrenuti na dobro.
No često pustimo da nam dani, tjedni i mjeseci prolete, pa opet čekamo neki „Svjetski dan“ da nas podsjeti na gladne, beskućnike, bolesne.
Glad koja nije samo za kruhom
Da, mnogi ljudi gladuju. Ali nisu gladni samo hrane – gladni su podrške, topline i razumijevanja.
Od korice kruha može se preživjeti, ali od same korice se ne živi.
Beskućnik koji je izgubio radost postojanja ne vidi izlaz, on samo preživljava.
Svaka osoba je priča za sebe
Beskućništvo nije samo socijalni problem – to je osobna drama svakog čovjeka.
Svaka osoba nosi svoje terete, ograničenja i rane. Zato je nužno pristupiti s ljubavlju i strpljenjem, a ne s osudom i predrasudama.
Najlakše je reći „klošar“ ili „propalica“, ali svatko ima svoju priču. I tisuće tih priča ostaju neispričane jer ih ne želimo čuti.
Promijeniti nečiji svijet
Beskućništvo je najteža vrsta siromaštva. Topli obrok i krov nad glavom jesu važni, ali nisu dovoljni. Dok u čovjeku vidimo samo problem, a ne osobu, malo ćemo napraviti.
Ne možemo promijeniti cijeli svijet, ali možemo promijeniti nečiji svijet.
I zato nemojmo čekati novi Svjetski dan. Jer nekome već danas trebaju tople čarape, deka ili tanjur hrane.
Biti čovjek odluka svakoga dana
Biti čovjek nije trenutak, to je svakodnevna odluka.
Nikada nećemo znati što smo sve mogli učiniti – ako nikada ne pokušamo.
Zato pokrenimo se i učinimo nešto dobro danas.
Jer danas je već kasno za jučer.