Što je Psalmi ? (he. Tehilim, תהילים, ili “molitve”) predstavljaju jednu od knjiga Biblije, odnosno Starog zavjeta. Knjiga psalama je najveća pojedinačna knjiga Biblije.
Psalmi su molitve u stihovima, a imaju najčešće po oko 5 stihova. Oni su, zapravo, vrsta religiozne pjesme, katkad zvane himan, napisane kao molitva Bogu. Psalmi su u drevna vremena bila nadahnuta pjesmarica obožavatelja Jahve, uglazbljena i pripremljena za javno obožavanje Boga u njegovu hramu u Jeruzalemu.
Psalmi sadrže molitve preklinjanja za milosrđe i pomoć, kao i izraze povjerenja i pouzdanja. Oni obiluju zahvalama i usklicima i uzvicima nenadmašive radosti. Mnogi psalmi imaju naslove, ili natpise, i oni često imenuju pisca. U 73 naslova nalazi se ime Davida. Psalme 2, 72 i 95 također je nesumnjivo napisao David. Osim toga, izgleda da su Psalmi 10 i 71 nastavci Psalma 9 odnosno 70 i stoga ih je mogao napisati David.
I dok istražujemo što znači moliti ovaj psalam, vidjet ćemo kako to možemo primijeniti na molitvu bilo kojeg psalma.
Za ovu svrhu odabrao sam psalam 57. Stoga vas pozivam prije nego što nastavite dalje da bez žurbe i pažljivo pročitate psalam 57. Ovo meditativno čitanje bit će najbolja priprema za raspravu o psalmu i kako ga moliti.
Psalam 57
Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni
jer mi se duša utječe tebi!
U sjenu tvojih krila zaklanjam se
dok pogibao ne mine.
Vapijem Bogu višnjemu,
Bogu koji mi čini dobro.
Nek’ pošalje s nebesa i spasi me,
nek’ postidi one što me progone:
neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
Ležim usred lavova
koji proždiru ljudske sinove.
Zubi su im koplja i strijele,
a jezik im mač je naoštren.
Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
Mrežu namjestiše stopama mojim,
stisnuše dušu moju;
iskopaše preda mnom jamu:
sami nek’ u nju padnu!
Postojano je srce moje, Bože,
postojano je srce moje;
pjevat ću i svirati.
Probudi se, dušo moja!
Probudi se, harfo i citaro!
Probudit ću zoru jutarnju.
Hvalit ću te, Gospode, među narodima,
među pucima pjevat ću tebi:
jer do neba je dobrota tvoja,
do oblaka vjernost tvoja.
Uzvisi se, Bože, nad nebesa,
slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
Uvodna pomoć
Kada nas Crkva poziva na molitvu psalma, ona nam daje više od samog teksta psalma, daje nam tri vrijedna podsjetnika koja vode našu molitvu.
Ponekad kad molimo s Pismom – npr. blaženstva (Mt 5, 1-12) – u tekstu susrećemo dijelove koje razumijemo i druge koji nam ostaju djelomično nejasni. Dakle, neko objašnjenje teksta nam je korisno – ne stranice i stranice dugačkog akademskog osvrta, već kratak, jednostavan duhovni uvod u tekst koji molimo. Crkva ovo daje u Časoslovu na tri načina.
Antifona
Prvi je antifona. Crkva odabire neke dijelove psalma i stavlja ih na početak, prije nego što počnemo moliti. Ova antifona pruža uvid u stihove koje ćemo čitati. U ovom slučaju antifona je: „Probudi se, harfo i citaro, probudit ću zoru jutarnju.“ Ovo je deveti redak psalma. „Jutarnja“ vrijednost ovoga Časa – tj. Jutarnja molitva – vidljiva je u odabranoj antifoni. Crkva nam govori da molimo ovu molitvu jer je to molitva svitanja, poziv da damo hvalu Bogu na početku dana.
Naziv psalma
Drugi način je naziv psalma. U ovom slučaju naziv je „Jutarnja molitva u nevolji“. Naziv izražava doslovno, originalno značenje psalma. Psalmist ga je molio kada je tama noći i težina srca koju je u njoj iskusio nestala jer se zora približila i sunce počelo izlaziti. Za njega je ovo postalo vrijeme nove nade.
Dakle, psalam 57 moli osoba čije je srce opterećeno na početku dana i za koju je zora znak da će joj Bog priteći u pomoć. Ovaj psalam nam omogućuje izražavanje naših osobnih nevolja srca, ili nevolja naših bližnjih, u široj Crkvi i u svijetu s povjerenjem da će Bog čuti ovu jutarnju molitvu.
Primjena na Novi zavjet
Treći način je rečenica koja psalam povezuje s Novim zavjetom. Za psalam 57 Crkva nudi riječi sv. Augustina: „Ovaj psalam opjeva muku Gospodinovu.“
Stari je zavjet ispunjen u Novom zavjetu. Na primjer, pashalno janje Starog zavjeta je ispunjeno u Kristu, čija je krv prolivena za naše grijehe i čijom smo žrtvom na križu spašeni. Stari zavjet je sam po sebi bogat; to je Božja riječ bogata poučavanjem i pripovijedanjem o Božjem djelovanju u ime njegovog naroda. Međutim, sve u njemu usmjereno je prema ispunjenju u Novom zavjetu. Kada, dakle, molimo psalme, molimo ih s ovim na umu.
Sveti Augustin poziva nas da u psalmu 57 vidimo izraz osjećaja i molitve u Isusovu srcu dok se suočava sa svojom mukom. Ovo razmatranje otvara potpuno novi pristup ovom psalmu dok molimo Jutarnju molitvu. Psalam 57 omogućuje nam ulazak u Isusovo srce, omogućuje nam da čujemo njegov vapaj patnje Ocu i uočimo njegovo nepokolebljivo povjerenje da će Otac čuti njegovu molitvu.
Moliti psalam
Sada smo spremni moliti psalam.
Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni
Ovo je prva stvar, vapaj srca – smiluj mi se, donesi mi svoju spasonosnu pomoć! Moje srce je slomljeno, pognuto, teško od patnje. Dođi i smiluj mi se!
Jer mi se duša utječe tebi. U sjenu tvojih krila zaklanjam se…
Pismo često koristi sliku zaštite u zaklonu Božjih krila: „Pod njegova ćeš se krila skloniti“ (Ps 91,4) i kvočke koja štiti svoje piliće u zaštiti njezinih krila (Lk 13,34). Ova osoba koja je toliko potlačena i u takvoj nevolji vapi Bogu. „U sjenu tvojih krila zaklanjam se“, psalmist nastavlja, „dok pogibao ne mine.“
Vapijem Bogu Višnjemu…
Bog „Višnji“, koji je Gospodar svemira, za koga je sve moguće, čija moćna snaga može pomoći onima u nevolji.
…Bogu koji mi čini dobro.
Gospodine, uvijek si bio uz mene tijekom mog života. Iskusio sam tvoju nepogrešivu pomoć u prošlosti. Budi uz mene sada, u mojoj trenutnoj boli. Dođi mi pomoći „dok pogibao ne mine“. „Nek’ pošalje s nebesa i spasi me, nek’ postidi one što me progone.“
Neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost!
(u dr. prijevodima milosrđe i istinu; ljubav i istinu; nap. ur.)
Ova osoba u svojoj jutarnjoj molitvi potrebe traži dvije stvari. Da Bog pošalje svoju istinu – svjetlost, moć, snagu njegove riječi; i svoju ljubav – njegova riječ postaje djelom, njegovim spasonosnim djelovanjem u mom životu.
Ležim usred lavova…
Slika krajnje bespomoćnosti. Njegovi neprijatelji su ovdje prikazani kao lavovi, grabljivci, divlje zvijeri koje ga okružuju. „Ležim“ – bespomoćan je, nema snage oduprijeti im se, pada prostrt na tlo, okružen gnjevnim zvjerima koje žele njegov život. Duhovno, ovo je osoba koja se osjeća potpuno preplavljeno teretom, patnjom, borbom, strahom, koja se osjeća potpuno bespomoćno i može se jedino okrenuti Bogu: „Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove.“
Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren.
Njihove riječi su oštre, probadajuće. To su smrtonosne, ubojite, razorne riječi. Njegovi ga neprijatelji obasipaju ovim riječima na njegovu propast.
Uzvisi se, Bože, nad nebesa
Refren se pojavljuje prvi put, vapaj iz srca: „Uzvisi se, Bože, nad nebesa.“ Sunce koje sviće, sunce koje izlazi na početku dana za njega je slika Boga koji se diže s velikom moći, njemu na pomoć, spreman umiješati se, spasiti ga od njegovih neprijatelja.
Slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
Slava Gospodnja, u trenutnoj nevolji ove osobe, je Božje spasonosno djelovanje u njegovu životu. Dok sunce izlazi, dok prikazujem svoju molitvu ovog jutra – Gospodine, neka tvoja slava obasja zemlju, neka tvoja slava, tvoja spasonosna ljubav i pomoć dođu k meni dok ležim bespomoćan, shrvan teretima, pritisnut napadima neprijatelja.
Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu.
Druga slika ugnjetavanja njegovih neprijatelja – oni su lovci i oni su položili zamke u koje će on, ne sumnjajući, nesvjesno upasti i biti izgubljen.
Iskopaše preda mnom jamu: sami nek’ u nju padnu!
Ovo je središnji trenutak u psalmu. Sada se sve mijenja. Upali su u svoje zamke. Bog je djelovao svojom spasonosnom moći.
Je li Božje djelovanje već započelo pa se ova osoba zato raduje? Ili je sada toliko siguran da će Bog djelovati da se raduje čak i prije nego što djelovanje započne? Teško je to znati. U misli mi dolaze riječi koje je blaženi Solanus Casey često ponavljao: „Hvala Bogu unaprijed.“ Srce ove osobe uzdiže se kada doživi ili nedvojbeno zna da će doživjeti Božje djelovanje.
Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati.
Više nije prostrt i bespomoćan na zemlji. Uspravio se, na nogama je, stoji. Njegovo srce ispunjeno je radošću i spreman je slaviti Boga.
Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju.
Ovo je stih koji Crkva ističe u antifoni, jutarnja molitva u kojoj se bol srca briše uzdanjem u sigurnu Božju pomoć punu ljubavi. Ova osoba, sada sigurna u Božju pomoć, poziva one koji sviraju glazbene instrumente da ga prate dok pjeva hvalu Bogu u zoru, nakon tame, kozmičke i duhovne.
Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi
Želim da svi narodi svijeta znaju za Tvoju spasonosnu pomoć u mom životu i da mi se pridruže u slavljenju Tebe.
Jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja
Dobio je dvije stvari koje je tražio, Božju dobrotu i vjernost, u izobilju.
Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek’ je nad svom zemljom!
Psalam završava ponavljanjem refrena.
Zaključna pomoć u molitvi
Nakon psalma, Crkva osigurava još dvije vrste pomoći za dovršetak molitve psalma. Molimo Slava Ocu tako da svaki psalam i pjesma konačno vode do hvale Presvetom Trojstvu.
Uz to, ponavljamo početnu antifonu dok završavamo našu molitvu Psalma 57: „Probudi se, harfo i citaro; probudit ću zoru jutarnju.“ Još jednom izražavamo, sada izmolivši psalam, našu želju da slavimo Boga na početku dana.
Moliti psalam na tri razine
Psalam se može moliti na tri razine. Prema želji ili potrebi, slobodni smo izabrati jednu od njih. Primijenit ćemo ove tri razine na Psalam 57 u Jutarnjoj molitvi.
Izričaj Kristove molitve
Prvo, kao što je sveti Augustin naznačio, mogli bismo moliti Psalam 57 kao izraz Kristove molitve u njegovoj muci. Dok molimo ovaj psalam, mogli bismo se osjetiti potaknuti ući u Kristovo srce dok se moli u svojoj nevolji. To bismo mogli učiniti kad god se osjećamo dirnutima, na primjer, u korizmi bismo se mogli osjećati još skloniji tome.
Mogli bismo, dakle, moliti ovaj psalam s Isusom, kao prozor u njegovo srce, kao molitvu koja nas približava njemu. Dakle, riječi: „ležim usred lavova“, „zubi su im koplja i strijele“, „mrežu namjestiše stopama mojim“, „iskopaše preda mnom jamu“ i ostale će nam govoriti o uhićenju, suđenju i Isusovoj osudi. U ovom psalmu ćemo, također, vidjeti radost uskrsnuća: „Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. Hvalit ću te, Gospode, među narodima.“ Psalam se, dakle, može moliti kao molitva s Isusom i kao uvid u njegovu vlastitu molitvu.
Crkva i svijet
Drugo, psalam se može moliti na razini Crkve i svijeta. Mogli bismo, u ovom slučaju, ovoga jutra moliti Psalam 57 za one koji pate u Crkvi, čije je buđenje ispunjeno nevoljom, koji se osjećaju kao da leže među lavovima, za koje jezici poput naoštrenih koplja i zamke mogu biti stvarnost.
Mogli bismo razmišljati, na primjer, o kršćanima koji su ugnjetavani zbog svoje vjere, čiji bi životi danas mogli biti u opasnosti zbog njihove vjernosti Kristu. Možemo moliti Psalam 57 u njihovo ime. Oni su naša braća i sestre, naši sučlanovi Crkve i u svojoj molitvi molimo za Božji spasiteljski zahvat u njihovu korist.
Možda nam je, dok molimo jutros, na srcu nešto što smo čuli na vijestima o patnjama kršćana u nekom dijelu svijeta. Možda bismo htjeli moliti ovaj psalam za njih. Dok molimo Psalam 57, izražavamo osjećaje njihovih srca i njihovu očajničku potrebu, moleći se Gospodinu u njihovo ime: „Bože, digni se nad nebesa, neka tvoja slava danas zasja na zemlji. Obrani ih, podigni ih iz jame, spasi ih.“
Patnja ljudi koje poznajemo također bi mogla biti u našim srcima ovoga jutra, možda člana obitelji koji prolazi kroz suđenje, supružnika, sina ili kćeri, roditelja, rođaka, strica, kolege, prijatelja ili župljana čiji su životi danas opterećeni. Tada možemo moliti Psalam 57 kao vapaj za Božju pomoć, milosrđe i spasonosni zahvat za njih.
Ovaj psalam također možemo moliti za ljude diljem svijeta koji pate.
Osobna razina
Treće, možemo moliti psalam na osobnoj razini. Dok jutros ustajemo, možda ćemo imati nevolje i terete u našim srcima. Možemo se osjećati kao da naše duše leže među lavovima, kao da je na neki način jama postavljena pred naše korake i možemo se osjećati bespomoćno, nesposobni nositi svoj teret. Psalam 57 tada postaje izraz naše jutarnje molitve u nevolji: „Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek’ je nad svom zemljom! Djeluj u mom životu danas na način koji mi je toliko potreban.“
Bilo koji od psalama može se moliti na bilo kojoj od ove tri razine. U Časoslovu smo slobodni moliti na jednoj ili drugoj razini ili na način koji ih povezuje, kako nam srce želi.
Ovaj je članak prilagođen iz poglavlja knjige o. Gallaghera „Vodič za laike kroz Liturgiju časova“. Dostupno na Sophia Institute Press.
Izvor: Timothy M. Gallagher, O.M.V. – Catholic Exchange
