“Ali želim da znate, braćo, da su stvari koje su mi se dogodile zapravo doprinijele promicanju evanđelja” (Filipljanima 1:12, NKJV). U ovom stihu Pavao govori kršćanima u Filipima da se ne brinu zbog svega što su čuli da ga je snašlo. Sve te “stvari” koje on spominje uključivale su velike nevolje i slabosti.
Pavao je ovu poslanicu napisao dok je bio vezan u rimskom zatvoru. Do tada je bio iskusni ratnik evanđelja, izdržavši sve zamislive poteškoće i ljudske nevolje. Ako ste proučavali Pavlov život, znate kakve je stvari pretrpio: brodolome, batine, udarce, vrijeđanje, izrugivanje, progonstva, glad, žeđ, golotinju i klevetanje karaktera.
Rijetko razmišljamo o tome da su neke od Pavlovih najgorih nevolja došle od ruku onih koji su sebe nazivali nanovo rođenim vjernicima. Neki protivnici bili su zavidni crkveni vođe koji su cijele zajednice okrenuli protiv njega. Ismijavali su njegov životni stil, kritizirali njegovo propovijedanje, dovodili u pitanje njegov autoritet i pogrešno predstavljali njegovu poruku. Kamo god je Pavao išao, činilo se, sustizale su ga nevolje, nevolje i tuga. Duh Sveti mu je često govorio da ga “okovi i nevolje čekaju” na njegovim putovanjima (Djela 20:23).
Međutim, Pavao je izjavio: “Ništa od ovoga me ne gane” (20,24). Dodao je da “nitko ne bi trebao biti pokoleban ovim nevoljama; jer i sami znate da smo za to određeni. Doista, rekosmo vam prije kad bijasmo s vama da ćemo trpjeti nevolje, kao što se i dogodilo, a vi znate” (1. Solunjanima 3,3-4).
Određena teologija u američkoj crkvi kaže da ako imate ispravno razrađenu vjeru, nećete patiti. Ništa slično ne pojavljuje se u Bibliji. Naprotiv, Pavao kaže da smo “određeni” da trpimo za Krista. Štoviše, Pavao je rekao da se svaki dan budio “ne znajući što će mi se ondje dogoditi, osim da Duh Sveti svjedoči u svakom gradu govoreći da me očekuju okovi i nevolje” (Dj 20,22-23) .
Pokušajte si zamisliti ovu sliku. Ovdje je bio sveti čovjek kojeg je Bog pozvao da prenese evanđelje narodima, a na svakom zadatku Duh Sveti mu je šapnuo: “Pavle, sljedeća stanica neće biti laka. Opet ćeš se suočiti s protivljenjem. Naći ćeš više nevolja, iskušenja i patnje.”
Možete prigovoriti: “Čekaj malo, ti govoriš o Paulovom životu, a ne o mom. Njega je Bog odredio da trpi nevolje. Nisam pozvan na takav život.” Biblija jasno kaže: “Mnoge su nevolje pravednika, ali ga Gospodin iz svih izbavlja” (Psalam 34,19).
Kad Gospodin ne bi dopustio nevolje u našem životu, to bi bio najgori oblik odbacivanja. To bi značilo da Bog govori: “Nemam nikakav poseban posao za ovog vjernika, niti planove za njihov život koji su izdvojeni kao svjedočanstvo. Stoga u njima ne moram ništa proizvoditi. Neka ostanu neobučeni, neodgojeni, odrasli s djetinjim umom. Neka ne obiluju milošću. Neka ne uče kroz nevolju kako bi druge poučavali. Neka samo postoje i umru u svom djetinjstvu.”
Imam pitanje za tebe. Bez obzira koliko ste dugo hodali s Isusom, sigurno ste upoznati s bolovima, kušnjama i nevoljama. Dakle, kako ste se ponašali u njima? Kakav je bio ishod, rezultat vaših iskustava? Jesu li sve vaše nevolje bile uzaludne? Ili ste naučili o Božjoj ljubavi i vjernosti među njima?
Način na koji reagiramo u našim trenucima nevolje ima sve veze s rezultatima koje vidimo. Možda ste predani kršćanin koji je položio svoj život za Isusa. Kako biste reagirali da je sve što morate pokazati za svoju predanost, trud i žrtvu potpuni neuspjeh? Kako biste reagirali da vas Bog zatvori, sveže vam ruke i ostavi vas bespomoćnima?
Neki bi kršćani sumnjali u Božju riječ upućenu njima. Doveli bi u pitanje vodstvo Duha u njihovim životima. Cijela kušnja njihove vjere, nevolja koja ih je trebala baciti u Isusov naručje, bila bi uzalud propuštena.
Drugi bi kršćani, međutim, odgovorili kao Pavao, radujući se što su dostojni trpjeti za Krista. Paul nije pokušao shvatiti svoje nevolje. Odgovorio je s vjerom, nadom i radošću jer je znao da se obučava za Božjeg svjedoka. Pisao je svojim prijateljima iz zatvora: “U zatvoru sam zbog Isusa. Mogao sam svjedočiti tolikom broju ljudi u Rimu. Čak sam vidio neke ljude u Cezarevoj obitelji kako dolaze do spasenja” (vidi Filipljanima 4:22). Mora da je bio pravi prizor u toj zatvorskoj ćeliji, mršavi čovjek koji je ohrabrivao sve oko sebe: “Radujte se svojim nevoljama. Bog je vjeran!”
Paul nije uzalud trošio svoje nevolje. Znao je da svaki od njih ima božansku svrhu. Isto tako, Gospodin promatra kako se ponašamo tijekom današnjih kušnji. Želim s vama razgovarati o tri načina na koje se naše nevolje mogu uzalud potrošiti.
1. Nevolje trošimo mrmljanjem, prigovaranjem. Ovakvo ponašanje uznemirava Gospodina. To je bio razlog zbog kojeg je svaka kušnja i nevolja koju je Izrael iskusio u pustinji bila izgubljena za njih.
Poznajem mnoge kršćane koji su sa svakom novom nevoljom postajali sve ogorčeniji i mrzovoljniji. Pomislili biste da je njihov Bog mrtav. Čak izgledaju i kiselo. Same nevolje koje su trebale trenirati i zasladiti ih, kušnje koje je Bog osmislio da otkrije svoju vjernost, umjesto da ih pretvore u stalne prigovarače. Pitam se dok ih vidim: “Gdje je njihova vjera, njihovo pouzdanje u Gospodina? Što njihova djeca moraju misliti?”
Ne trošite uzalud svoje nevolje. Neka u vama proizvedu slatki miris pouzdanja i vjere u vašeg Gospodara. Sve vaše kušnje imaju za cilj da vas bace u njegove ruke, da vas navedu da kažete: “Ja sam njegova, a on je moj. On će me provesti kroz ovu nevolju.”
2. Protraćujemo nevolje kada se suočavamo s novima, a da se ne sjećamo našeg izbavljenja od starih. Imamo tendenciju zaboraviti svaku dobru stvar koju je Bog učinio za nas. Mojsije je podsjetio Izrael na sva njihova prošla izbavljenja. Zatim ih je upozorio: “Pazite samo na sebe i brižno se čuvajte, da ne zaboravite stvari koje su vaše oči vidjele i da ne odu iz vašeg srca u sve dane vašeg života. I poučavaj njima svoju djecu i svoje unuke” (Pnz 4,9).
Nažalost, Biblija o toj generaciji kaže: “Nisu držali saveza Božjega; odbili su hoditi po njegovu zakonu i zaboravili su njegova djela i njegova čudesa koja im je pokazao” (Psalam 78,10-11). Poput Izraelaca, imamo istu sklonost kad god se suočimo s novom kušnjom ili nevoljom. Kažemo: “O, Bože, ovo je iskušenje previše za mene.” Bog odgovara: “Samo se osvrni i sjeti se moje vjernosti tebi.”
Ako je potrebno, vodite dnevnik da se podsjetite na Božja velika izbavljenja u vašem životu. Zapišite nekoliko bilješki navečer prije spavanja. Učinite sve što je potrebno da se podsjetite na sve stvari koje je učinio za vas, na sve bolove kroz koje ste prošli, a iz kojih vas je izbavio. Zatim, kada se pojavi tvoja sljedeća nevolja, otvori svoju bilježnicu i reci đavlu: “Ovaj put me nećeš prevariti. Moj Bog me je prije izveo, i učinit će to opet.”
3. Uzalud trošimo svoje nevolje kada odbijamo vidjeti da nas Bog vodi kroz njih kako bismo poučavali i ohrabrivali druge. Svoja iskustva trebamo podijeliti s našom braćom i sestrama kako bismo im dokazali Božju vjernost. Moramo ustati i reći: “Hvala Bogu, ja sam veteran. Iz iskustva vam mogu reći da je vjeran.”
Pavao se zapravo hvalio svojim nevoljama: “Neka me od sada nitko ne uznemirava, jer na tijelu svome nosim biljege Gospodina Isusa” (Galaćanima 6,17). Znao je da svaki ožiljak nosi vječnu svrhu.
Zašto mislite da vas je Bog oslobodio svih vaših prošlih nevolja? David je posvjedočio o svojim nevoljama: “U nevolji svojoj zazvah Gospodina i zavapih Bogu svome; On je čuo moj glas iz Svoga hrama, i moj vapaj došao je pred Njega, čak do Njegovih ušiju.… Poslao je odozgor, On me uzeo; Izvukao me je iz mnogih voda. Izbavio me od mog jakog neprijatelja, od onih koji su me mrzili, jer su bili jači od mene. Suprotstavili su mi se u dan moje nevolje, ali Gospodin je bio moj oslonac. Izveo me je i na široko mjesto; On me izbavio jer sam mu mio” (Psalam 18,6.16-19).
Morate zapamtiti da će sve što prolazite proći. Nedavno sam u jednom od svojih dnevnika pročitao odlomak koji sam napisao dok sam prolazio kroz veliku kušnju. Upisi u trajanju od tri mjeseca svi su završavali istom frazom: “O, Bože, kada će ova noćna mora završiti?” Onda su se, konačno, preko stranice pojavile ove riječi velikim slovima: “GOTOVO JE. IZBAVIO JE!”
Iskreno mogu reći da sam naučio više u svojim nevoljama nego ikada u dobrim vremenima. Prosperitet nas ne uči; nevolje čine (vidi Hebrejima 12:3-8). Pitam te ponovno, kako reagiraš na svoje muke? Trošite li ih, postajete li sumnjivac i prigovarate li? Ili gradite svoju vjeru, znajući da vaš Bog oslobađa?
Postoji samo jedan način da podnesete svoje sadašnje nevolje, prisjećajući se da vaš nebeski Otac uživa u vama. On ima plan na poslu, veliko ulaganje u vas, za svoju vječnu svrhu. “Onaj koji je započeo dobro djelo u vama, dovršit će ga do dana Isusa Krista” (Filipljanima 1,6). Tvoj otac te priprema za veterana duhovne borbe, primjer vjere i povjerenja ovom naraštaju. Amen!
