Ponekad me obuzme tako silna čežnja za svetom pričesti, da mi se čini kako nijednim riječima ne mogu do kraja izraziti tu želju.
Jednog kišnog jutra, kada je izgledalo da zbog nevremena neću moći izići iz kuće, u meni je gorjela tolika unutarnja žudnja da mi se činilo kako bih, i da su me kopljima htjeli zaustaviti, ipak krenula – a kamo li da me voda spriječi.
Kad sam napokon stigla u crkvu, zahvatio me duboki zanos. U tom stanju činilo mi se da se nebesa otvaraju, no ne kao u nekim drugim prilikama – sada je to bilo drugačije.
Pred sobom sam vidjela veličanstveno prijestolje, a iznad njega još jedno, koje je u meni probudilo neizrecivu svijest o Božjoj prisutnosti. Nisam to jasno vidjela očima, ali sam nepogrešivo znala – ondje prebiva Božanstvo.
Imala sam dojam da prijestolje podupiru neobična bića, i prisjetila sam se da sam negdje čula njihov opis. Pomislih da su to možda evanđelisti.
Nisam jasno razabrala ni oblike ni što se nalazilo na samom prijestolju, ali u duši sam osjećala prisutnost bića neizrecive slave – možda serafina ili kerubina – jer ono što sam vidjela bilo je uistinu drugačije od svega zemaljskoga.
Sv. Terezija Avilska o pričest: Slavlje koje sam tada osjetila u sebi ne može se opisati
Činilo mi se da posjeduju neku rasplamsalost. Velika je razlika, kako sam rekla. Slavlje koje sam tada osjetila u sebi ne može se opisati, niti iskazati, niti će ga moći zamisliti tko to ne bude prošao.
Shvatila sam da se tamo nalazi sve što se može poželjeti, a nisam vidjela ništa. Rekli su mi, a ne znam tko, da je jedino što sam tamo mogla učiniti to da shvatim kako ne mogu ništa shvatiti, te promatrati kakvo je ništavilo sve u usporedbi s onim. Stoga se kasnije moja duša sramila videći da bi mogla zastati na ikakvoj stvorenoj stvari, a kamoli oduševiti se njome, zato što mi je sve nalikovalo na mravinjak.
Pričestila sam se i sudjelovala na misi, a ne znam kako sam mogla sudjelovati. Činilo mi se da je trajalo jako kratko. Začudila sam se kad se oglasio sat i vidjeh da sam dva sata bila u onom ushitu i slavlju.
Kasnije sam se začudila kad sam stigla do ove vatre istinske ljubavi Božje, koja mi se čini da dolazi odozgo. Koliko god to htjela, nastojala i trgala se za to, ako to ne biva kad Njegovo Veličanstvo hoće, kako sam drugamo rekla, nisam sposobna imati ni jedne njezine iskre. Čini se da ona pročišćuje staroga čovjeka od nedostataka, mlakosti i bijede
Poput ptice feniksa, koja sagorijeva kako bi iz vlastitog pepela ponovno uskrsnula, tako se i duša, nakon unutarnjeg ognja i pročišćenja, uzdiže kao nova. Nosi u sebi drukčije čežnje, novu snagu i gorljiviju ljubav prema Bogu. Više nije ista – njezin hod prema Gospodinu sada je čišći, sigurniji, vođen dubljom sviješću o Njegovoj prisutnosti.
Dok sam u molitvi gorljivo molila Njegovo Veličanstvo da mi dopusti novi početak i da mu iznova služim, u nutrini sam čula odgovor: “Dobra je usporedba koju si učinila. Ne zaboravi je. Neka ti uvijek bude poticaj da nastaviš rasti i ne posustaneš u težnji za boljim.”
Izvor: bitno.net
