Evanđelist Ivan bilježi dramatičan trenutak s Kalvarije: „Kada je rimski vojnik kopljem probio Isusov bok, odmah poteče krv i voda“ (Iv 19,34). Stoljećima se raspravljalo je li to tek simboličan opis. No upravo detalji koje navodi Ivan iznenađuju svojom medicinskom uvjerljivošću.
Stručnjaci objašnjavaju da žrtve raspeća umiru od kombinacije gušenja, šoka i zatajenja srca. U takvim okolnostima često se u prsnoj šupljini i oko srca nakuplja serozna tekućina (pleuralni i perikardni izljev). Kad je rimski vojnik, prema uobičajenoj praksi, koplje usmjerio s desne strane ispod rebara prema srcu, mogao je probiti oba prostora. Rezultat je upravo ono što opisuje Ivan – istjecanje i bistre tekućine („vode“) i krvi.
Druga mogućnost je prirodno razdvajanje krvi na serum i ugruške neposredno prije ili nakon smrti. U tom bi slučaju najprije istjecao bistriji dio, a potom krv.
Ivan pritom naglašava: „Onaj koji je vidio, posvjedočio je“ (Iv 19,35). Njegova pažnja na sitne, realistične detalje od „kamenica od dvadeset do trideset mjera“ do „153 ribe“ – pokazuje da ne piše alegorijski, nego kao očevidac. Tako i „krv i voda“ nisu teološka konstrukcija, nego zabilježeno iskustvo.
Naravno, znanost sama ne može „dokazati“ vjeru. Ali može potvrditi da izvještaj iz Evanđelja po Ivanu stoji i pred medicinskom analizom. Umjesto sukoba vjere i znanosti, ovdje vidimo sklad: ono što je svjedok vidio, današnja medicina razumije.
izvor: novizivot.net
