Jedno od najpoznatijih čuda iz Novog zavjeta, pretvaranje vode u vino na svadbi u Kani, možda se nije dogodilo ondje gdje smo do sada mislili.
Stoljećima se vjerovalo da se čudo zbilo u mjestu Kafr Kanna, nedaleko od Nazareta, no novo arheološko istraživanje baca potpuno novo svjetlo na tu lokaciju.
Skupina istraživača tvrdi da se stvarna biblijska Kana možda nalazila u selu Khirbet Qana, 13 kilometara sjeverozapadno od Nazareta, piše britanski Daily Mail. Riječ je o ruševnom mjestu koje skriva tragove drevne židovske zajednice – a moguće i autentične ostatke Isusove prisutnosti.
U Evanđelju po Ivanu, opisano je kako Isus, potaknut Marijinom zabrinutošću jer je na svadbi ponestalo vina, pretvara vodu iz šest kamenih posuda u vino visoke kvalitete.
O samoj Kani ne piše mnogo – osim da je ondje učinjeno prvo čudo i da je Isus kasnije još jednom ondje boravio. Upravo zbog toga, arheolozi su tražili naselje u Galileji koje bi moglo odgovarati tom opisu – židovsko, blizu Nazareta, te dovoljno razvijeno.
Iako je Kafr Kanna danas popularno hodočasničko odredište, gdje se nalazi i Crkva vjenčanja s navodno autentičnim kamenim posudama, sve više znanstvenika dovodi u pitanje vjerodostojnost tog mjesta.
Dr. James Tabor, arheolog i biblijski stručnjak sa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, smatra da je Kafr Kanna izabrana iz praktičnih razloga: bila je lako dostupna srednjovjekovnim hodočasnicima, dok je Khirbet Qana skrivena na teško pristupačnom terenu.
Arheolozi zbunjeni
Štoviše, arheolozi nikada nisu pronašli dokaze o židovskoj prisutnosti u Kafr Kanni u doba Rimskog Carstva – što dodatno podriva njezin status autentične biblijske Kane. Istraživanja u Khirbet Qani traju još od kraja devedesetih, a počeo ih je pokojni profesor Douglas Edwards.
Danas ih vodi dr. Tom McCollough. Otkriveno je da je to mjesto bilo naseljeno više od šest stoljeća, od helenističkog doba do ranog bizantskog razdoblja. Među nalazima su sinagoga iz rimskog doba, ritualna kupališta (miqva’ot), novčići iz vremena makabejskih ustanaka – svi jasni pokazatelji židovske zajednice.
No ono što je najzanimljivije su podzemne špilje koje su koristili rani kršćani između 4. i 13. stoljeća. Na zidovima špilja nalaze se grafiti s imenima hodočasnika, križevima i natpisima poput “Gospodine Isuse”, dok jedna od špilja ima kameni oltar s dvije velike kamene posude – možda baš one iz čuda.
“Na polici iznad oltara bilo je mjesta za ukupno šest posuda, baš kao što opisuje Evanđelje”, navodi dr. McCollough u tekstu za Biblical Archaeology Review. Smatra da je Khirbet Qana bila poštovana kao sveta lokacija već od najranijih kršćanskih vremena.
Dr. Tabor ide i korak dalje, spekulirajući da Kana nije bila samo mjesto čuda, već i središte prve Isusove zajednice. U najstarijim tekstovima Evanđelja po Ivanu mogu se pronaći naznake da je Kana imala osobno značenje za Isusa – možda čak i da mu je bila utočište. Neki stručnjaci smatraju da prisutnost Isusove majke Marije na svadbi, kao i njezina aktivna uloga, upućuje na to da se radilo o obiteljskoj proslavi – možda čak i o vjenčanju jednog od Isusove braće.
Alkoholni sadržaj
Tema vina također izaziva zanimanje znanstvenika. Dr. Paulina Komar, arheologinja sa Sveučilišta u Varšavi, objašnjava da je vino u Isusovo vrijeme bilo posve drukčije od današnjeg.
Rimljani su ga proizvodili u glinenim amforama zakopanim u zemlju, s aromom suhog voća, orašastih nota i okusom sličnim modernom šeriju. Alkoholni sadržaj bio je viši – oko 15 do 16 posto – a često se začinjalo paprom, ružom, pelinom i timijanom.
Na kraju, dr. Komar spominje i poscu – mješavinu kiselkastog vina i slane vode, piće rimskih vojnika koje je, prema nekim tumačenjima, možda bilo i posljednje što je Isus kušao na križu. Bez obzira gdje se točno čudo dogodilo, nova otkrića u Khirbet Qani dodaju slojeve povijesne autentičnosti staroj biblijskoj priči – i potiču nas da poznate legende pogledamo iz svježeg, znanstvenog kuta.
