Svećenik upozorava na odgovornost pastira i poziva na obraćenje.
U vremenu kada se mnogi vjernici pitaju kamo ide današnji svijet i kako Crkva može odgovoriti na sve veće duhovne izazove, posebno snažno odjekuju pozivi na povratak Evanđelju.

Indijski katolički svećenik i poznati karizmatski propovjednik otac James Manjackal podijelio je osobno duhovno iskustvo za koje tvrdi da ga je doživio tijekom klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Njegovo svjedočanstvo govori o odgovornosti onih kojima je povjereno vodstvo Božjega naroda, o opasnosti udaljavanja od Kristova nauka i o potrebi iskrenoga obraćenja. Iako je riječ o privatnom duhovnom iskustvu

koje nije potvrđeno kao nadnaravna objava, poruka koju je prenio otvara ozbiljna pitanja o vjeri, služenju i pozivu svakoga kršćanina da svoj život ponovno usmjeri prema Isusu Kristu.

Potresno viđenje i upozorenje crkvenim pastirima

Otac James Manjackal ispričao je da je tijekom euharistijskog klanjanja na prvi petak u mjesecu doživio prizor koji ga je duboko potresao.

Prema njegovu svjedočanstvu, vidio je biskupe, svećenike, redovnice i đakone okovane lancima i okružene tamom. U istom je viđenju, kako navodi, ugledao Blaženu Djevicu Mariju odjevenu u crno, sa suzama koje su se skupljale u posudi nalik kaležu.

Svećenik je taj prizor povezao s duhovnim stanjem Crkve i odgovornošću njezinih pastira.
U poruci koju pripisuje Isusu posebno je istaknuo opasnost da oni koji su pozvani služiti Božjem narodu počnu više brinuti o vlastitim interesima nego o dušama koje su im povjerene.

Prema njegovu prikazu, Krist upozorava da su biskupi nasljednici apostola i da je njihovo poslanje nastaviti apostolsko djelo, vjerno naviještati Evanđelje i voditi ljude prema Bogu.

Manjackal prenosi kritiku pastira koji, kako tvrdi, zanemaruju povjereno stado, umjesto Kristovih riječi iznose vlastita tumačenja i nedovoljno jasno pozivaju ljude na obraćenje.

Posebno upozorava na opasnost prilagođavanja kršćanskoga nauka očekivanjima svijeta, pri čemu se mogu izgubiti jasnoća evanđeoske poruke i poziv na promjenu života.

U njegovu svjedočanstvu spominju se i vjernici koji zbog takvih okolnosti ostaju zbunjeni, udaljavaju se od vjere ili gube duhovno usmjerenje.

Kritika se odnosi i na opasnost materijalizma, udobnosti i društvenoga prestiža među crkvenim službenicima. Prema poruci koju je prenio, pastiri su pozvani poznavati patnje svojih vjernika i biti im blizu, a ne živjeti udaljeni od njihovih svakodnevnih poteškoća.

Takvo upozorenje podsjeća na Isusove riječi iz Evanđelja: „Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi” (Mk 10,45).
Kristovo vodstvo uvijek je povezano s poniznošću, žrtvom i ljubavlju prema čovjeku.

Krist je Dobri Pastir: Poziv na obnovu vjere i obraćenje

Jedan od najsnažnijih dijelova Manjackalova svjedočanstva odnosi se na evangelizaciju.
Svećenik tvrdi da je tijekom svojega propovjedničkog djelovanja, osobito u pojedinim europskim sredinama, nailazio na prepreke i ograničenja pri organiziranju duhovnih obnova.

Prema njegovim riječima, u nekim dijelovima Azije, Afrike i njegove rodne Indije postoji veća otvorenost prema karizmatskoj obnovi i evangelizaciji nego u europskim sredinama u kojima je djelovao.

Upozorio je da zanemarivanje naviještanja Evanđelja i poziva na obraćenje može imati ozbiljne posljedice za duhovni život vjernika.

Najviše pozornosti privukao je dio svjedočanstva u kojem otac James prenosi riječi koje pripisuje Isusu, a koje govore o promjeni u načinu vođenja Božjega naroda.

Prema njegovu kazivanju, Krist je najavio da će oduzeti vlast, moć i povlastice onima koji su zaboravili svoje poslanje te da će sam voditi svoj narod po Duhu Svetome jer je on Dobri Pastir.

Manjackal također prenosi riječi o Kristovu ponovnom dolasku, uspostavi njegova kraljevstva i predanju kraljevstva Bogu Ocu.

Važno je naglasiti da se takve tvrdnje ne smiju tumačiti kao službena najava skoroga Kristova dolaska niti kao potvrđeno proročanstvo o budućnosti Crkve.

Katolička vjera uči da Krist ostaje glava svoje Crkve, a njegovo konačno očitovanje u slavi pripada Božjem naumu. Isus je jasno rekao da nitko ne zna dana ni časa (usp. Mt 24,36).

Zato je najvažnije pitanje koje se pred svakoga vjernika postavlja jednostavno: živimo li Evanđelje koje ispovijedamo?

Na kraju svojega svjedočanstva otac James pozvao je vjernike da mole za biskupe, svećenike i sve koji imaju odgovornost u Crkvi.

Istaknuo je potrebu povratka Svetome pismu, naviještanja Božje riječi i vođenja ljudi prema Isusu Kristu.
Crkvi nisu potrebne samo riječi upozorenja, nego i srca spremna na molitvu, poniznost, obraćenje i istinsko

služenje.
Umjesto da ovo svjedočanstvo postane razlog za strah ili osuđivanje, ono može biti poticaj da se zapitamo koliko smo sami vjerni Kristu.

Jer Isus, Dobri Pastir, ne prestaje pozivati svoj narod na istinu, ljubav i svetost.