S obzirom na prirodu kardinala koje je Franjo imenovao tijekom svog pontifikata, očekuje se da bi njegov nasljednik mogao biti još jedan neeuropljanin te, poput Franje, predstavnik progresivnog krila Crkve, nasuprot konzervativnijim snagama. Ipak, izborni proces koji će uslijediti nakon što Franjo bude pokopan odvijat će se u velikoj tajnosti, a ništa neće biti sigurno dok iz dimnjaka Sikstinske kapele ne prokulja bijeli dim.
Kardinali su papini najbliži suradnici: vode ključne odjele u Vatikanu i biskupijama diljem svijeta. Kada papa umre ili odstupi, kardinali mlađi od 80 godina okupljaju se u konklavi kako bi među sobom izabrali novog poglavara Rimokatoličke Crkve, koja broji gotovo 1,4 milijarde vjernika.
Složeni proces glasanja pokazat će vjeruju li kardinali – od kojih je većinu imenovao Franjo – da je njegovo prihvaćanje liberalnih društvenih vrijednosti i progresivna reformska agenda otišlo predaleko, ili smatraju da je vrijeme za povratak konzervativnijim načelima. Datum početka konklave bit će određen nakon što kardinali počnu pristizati u Rim, a ona može započeti najranije 15, a najkasnije 20 dana nakon papine smrti.
Samo papa može imenovati kardinale, a karakter ljudi koje odabere ostavlja dugotrajan pečat na Crkvu, budući da jedan od njih može postati njegov nasljednik. Na dan 21. travnja, Rimokatolička Crkva imala je 252 kardinala, od kojih 135 ima pravo sudjelovanja u izboru jer su mlađi od 80 godina.
Među 135 kardinala izbornika, 109 je imenovao papa Franjo, 22 papa Benedikt XVI., a pet još Ivan Pavao II., uključujući i dvojicu Hrvata – Josipa Bozanića i Vinka Puljića.
Kardinali se ustoličuju na ceremonijama zvanima konzistoriji, gdje primaju prsten i crvenu biretu te se zaklinju na odanost papi, pa i po cijenu života, što simbolizira crvena boja. Franjo je održao deset konzistorija, jačajući Crkvu izvan Europe, osobito u regijama gdje katolici čine manjinu ili gdje Crkva brzo raste.
Nekada su većinu kardinala činili Talijani, no već od Pavla VI., a posebno pod Ivanom Pavlom II., Zbor kardinala postaje sve međunarodniji. Iako danas Europi i dalje pripada oko 39% kardinala birača, to je pad u odnosu na 52% koliko ih je bilo pri Franjinu izboru. Druga najveća skupina dolazi iz Azije i Oceanije, s oko 20%.
Crkva je sve manje eurocentrična. Franjo je imenovao kardinale iz zemalja poput Ruande, Tonge, Mongolije i Južnog Sudana, često zaobilazeći tradicionalna središta moći u Europi i Americi. U SAD-u je tako izostavio Los Angeles i San Francisco, šaljući poruku konzervativnim biskupima.
Nadbiskup Robert McElroy iz Washingtona, poznat kao Franjin saveznik, zastupa progresivne stavove o okolišu i većoj inkluziji LGBTQ katolika.
Što više kardinala papa imenuje, to su veće šanse da njegov nasljednik dijeli njegove stavove. No, to nije pravilo – kardinali ponekad biraju teološki drukčijeg kandidata, ovisno o potrebama Crkve i vremena.
Tako je Benedikt XVI. izabran za nasljednika Ivana Pavla II. zbog želje za kontinuitetom, dok su nakon Benediktove ostavke, suočeni sa skandalima i krizom upravljanja, kardinali izabrali Argentinca Jorgea Marija Bergoglia, prvog neeuropskog papu nakon gotovo 13 stoljeća.
Iako kardinali stariji od 80 godina ne glasaju, mogu utjecati na izbor kroz rasprave na generalnim kongregacijama prije konklave.
Tko će biti novi papa? Među favoritima se spominje
Peter Erdo.
Među konzervativcima ističe se Péter Erdő, mađarski kardinal i nadbiskup ostrogonsko-budimpeštanski. Erdő je glavni kandidat konzervativnog krila Crkve. “Ljudi ga cijene jer je snažan kanonist, odlično poznaje crkveno pravo”, rekao je Edward Pentin, vatikanski stručnjak i autor knjige Sljedeći Papa: Glavni kardinalski kandidati. “Mnogi katolici osjećaju da Crkvu treba vratiti iz stanja crkvenog bezakonja koje se razvilo pod Franjom. Erdő bi bio siguran izbor”, dodao je Pentin.
Luis Antonio Tagle
Za liberale unutar Katoličke crkve posebno se ističe ime kardinala Luisa Antonija Taglea. Nazivan azijskim Franjom zbog svojega vedrog duha i progresivnih stavova, Tagle dolazi s Filipina, a ako bude izabran, bio bi prvi azijski papa u povijesti.
Ima nešto od poniznosti pape Franje. U sjemeništu na Filipinima, gdje je živio oko 20 godina, njegova soba nije imala ni klima-uređaj ni televizor. Čak i kad je postao biskup, odbijao je koristiti službeni automobil i na posao je išao autobusom ili jeepneyjem, tipičnim filipinskim prijevoznim sredstvom.
Screenshot
“Prije pet ili šest godina bio je miljenik pape Franje za njegova nasljednika. Danas vodi važnu novu superdikasteriju za evangelizaciju. Prilično je jak kandidat. I još je relativno mlad”, rekao je Edward Pentin.
No, upravo bi mu mladost mogla biti prepreka. Kardinali su često oprezni kad je riječ o izboru mlađeg pape jer bi njegov pontifikat mogao potrajati desetljećima, čime bi umanjio šanse drugih da jednog dana budu izabrani.
Pietro Parolin
Pietro Parolin, aktualni državni tajnik Vatikana, također se smatra jednim od glavnih kandidata za novog papu. Njegov ugled posebno je porastao tijekom rata u Ukrajini, kada se Vatikan predstavljao kao pošten posrednik koji bi jednog dana mogao posredovati s Moskvom kako bi se okončao sukob.
“On je vrlo sposoban diplomat”, rekao je Thomas Reese, američki katolički svećenik i autor knjige Unutar Vatikana. “Bio je glavni strateg iza međunarodne diplomacije pape Franje. Ne radi pogreške”, izjavio je.
Međutim, njegov ugled narušen je aferom s nekretninama u kojoj je Vatikan izgubio milijune eura zbog loše provedene kupnje bivšeg salona Harrodsa u Londonu. “Postavit će se pitanje je li bio nesposoban ili je odgovornost prepustio podređenima. U svakom slučaju, nešto je pošlo po zlu, a on je bio glavni. Suđenje je još u tijeku i moglo bi baciti sjenu na njegov pontifikat”, rekao je otac Reese.
Matteo Zuppi
Predsjednik Talijanske biskupske konferencije i nadbiskup Bologne smatra se jednim od izglednih kandidata. Ima 69 godina, bio je poseban papin izaslanik za rat u Ukrajini, putujući u Kijev, Moskvu, Peking i Washington.
Još 1992. godine pomogao je u okončanju građanskog rata u Mozambiku, posredujući u mirovnim pregovorima koji su se dvije godine vodili u Rimu. Suradnik je Zajednice Sant’Egidio, ugledne katoličke humanitarne organizacije posvećene društvenom radu, a među kandidatima se smatra najprogresivnijim.
Ostali kandidati
Još jedan kandidat s liberalnog krila Crkve je kardinal José Tolentino Calaça de Mendonça, koji dolazi s portugalskog otoka Madeire. Papa Franjo ga je imenovao na čelo vatikanskog Odjela za kulturu i obrazovanje. Latinski jeruzalemski patrijarh kojeg je papa Franjo imenovao kardinalom prije dvije godine, Pierbattista Pizzaballa, spominje se kao mogući kandidat. Posvetio se Bliskom istoku, suočavajući se s brojnim krizama, uključujući sukob između Izraela i Hamasa. Prošlog Božića služio je misu u crkvi Svete Obitelji u Gazi.
Unutar Europe kardinal Mario Grech s Malte, glavni tajnik Sinode biskupa, smatra se ozbiljnim kandidatom za vrh Katoličke crkve. Poznat je kao osoba bliska papi Franji, ali u suštini konzervativnih stavova, što ga čini mogućim kandidatom kompromisa.
Kao kandidat se spominje i španjolski nadbiskup Cristóbal López Romero, koji se preselio u Maroko 2003. godine, nakon dugogodišnjeg pastoralnog djelovanja u Latinskoj Americi, posebno u Paragvaju. Član je Salezijanaca, katoličke redovničke zajednice.
Izvan Europe jedno od imena koje se najčešće spominje je kardinal Peter Turkson iz Gane.
Bio je ključni savjetnik pape Franje za teme poput klimatskih promjena i socijalne pravde. Ako ga njegovi kolege kardinali izaberu, bit će prvi crni afrički papa u povijesti. Još jedan afrički kardinal koji se spominje je Robert Sarah iz Gvineje. Poznat je po kritikama rodne ideologije i osudama islamskog radikalizma.
Predviđanja su nezahvalna
Otkad je 2013. izabran papa Franjo, on je imenovao otprilike dvije trećine kardinala koji danas imaju pravo glasa u konklavi. “Gotovo polovica današnjih kardinala dolazi s globalnog juga. Njihove brige razlikuju se od onih u Europi i SAD-u. Zaokupljeni su globalnim zatopljenjem, siromaštvom, građanskim ratovima i korupcijom vlasti”, rekao je otac Thomas Reese, povjesničar Crkve i kolumnist Religion News Servicea.
“Sve je to lokalna politika. Svaki kardinal želi znati kako će sljedeći papa biti doživljen u njegovoj zemlji. Je li to netko tko će me slušati, tko govori moj jezik? Mogli bi izabrati papu s globalnog juga”, rekao je. Prema pravilima Vatikana, kardinali moraju postići dvotrećinsku većinu kako bi izabrali novog papu, a glasanje se održava u Sikstinskoj kapeli. Za sada nema jasnog favorita. Proces je toliko nepredvidiv i zatvoren da je teško bilo što prognozirati.
“Kad je Benedikt XVI. dao ostavku, bio sam uvjeren da nema šanse da izaberu isusovca. Ipak su ga izabrali. To je pokazalo koliko malo zapravo razumijemo kako stvari funkcioniraju”, rekao je otac Reese.
Napomena: Tekst je preuzet s portala https://www.index.hr/.
Sva prava i sadržaj pripadaju izvornom autoru.
