U vremenu u kojem su društva podijeljena, narodi zavađeni, a obitelji ranjene nesuglasicama, pitanje jedinstva postaje jedno od najvažnijih pitanja našega doba.
U svojoj katehezi papa Lav XIV. snažno je istaknuo da Isus Krist nije došao samo donijeti poruku mira, nego razoriti same korijene podjela. Crkva, rođena iz Njegove Pashe, nije tek institucija, nego znak i sredstvo pomirenja u svijetu koji ne zna kako se sam izliječiti.
Na općoj audijenciji 18. veljače na Trgu svetoga Petra papa Lav XIV. nastavio je niz kateheza posvećenih dokumentima Drugoga vatikanskog sabora, zaustavljajući se na dogmatskoj konstituciji Lumen Gentium. U središtu njegova promišljanja nalazi se istina da Crkva ne postoji sama radi sebe, nego kao vidljivi znak Božjeg plana spasenja.
Papa je podsjetio da je čovječanstvo obilježeno dubokom razdijeljenošću. Povijest je puna sukoba, ideoloških podjela, ratova i nepovjerenja. Iako čovjek u sebi nosi čežnju za jedinstvom, sam nije u stanju uspostaviti trajno pomirenje.
Upravo tu započinje Kristovo djelo.
Isus Krist, po svojoj muci, smrti i uskrsnuću, nadvladava sile razdvajanja. Njegov križ postaje mjesto gdje se susreću Bog i čovjek, ali i čovjek i čovjek.
Božji naum: ujediniti sve u Kristu
Govoreći o pojmu „otajstvo“ u konstituciji Lumen Gentium, Papa je pojasnio da se time ne misli na nešto skriveno i nedokučivo, nego na Božji plan koji je bio skriven, a sada je objavljen u Kristu.
Sveti Pavao, osobito u Poslanici Efežanima, govori o Božjem naumu da u Kristu „sve ponovno sjedini“ ne samo ljude, nego i čitavo stvorenje.
Crkva je, prema tom razumijevanju, vidljivi znak tog plana. Ona nije plod ljudske strategije, nego plod Kristove Pashe. Rođena je iz probodenog boka Raspetoga i oživljena Duhom Svetim.
U liturgijskom slavlju ta stvarnost postaje opipljiva: ljudi različitih jezika, kultura i društvenih pozadina okupljaju se kao jedna zajednica, privučeni istom Ljubavlju.
Crkva kao sakrament jedinstva i spasenja
Papa je citirao prvi broj konstitucije Lumen Gentium, gdje se Crkva opisuje kao „sakrament, odnosno znak i sredstvo intimnog sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda“.
Ovaj izraz je duboko teološki. Nazvati Crkvu sakramentom znači reći da ona nije samo simbol, nego djelotvorna stvarnost. Po njoj Bog ostvaruje svoje djelo pomirenja.
Crkva je znak jer u njoj možemo prepoznati Božji plan.
Ona je sredstvo jer Bog po njoj djeluje. Krist, uzdignut na križ i uskrsnuvši od mrtvih, ne prestaje djelovati. On privlači ljude k sebi i po Crkvi ih uvodi u zajedništvo s Ocem.
U tom smislu Crkva nije savršena zajednica savršenih ljudi, nego zajednica otkupljenih. Ona hodočasti kroz povijest kao narod koji još uvijek prolazi kroz slabosti, ali nosi klicu jedinstva.
Isusov križ mjesto gdje podjele gube snagu
Papa je posebno naglasio da se istinsko jedinstvo ne rađa iz kompromisa, nego iz Kristove žrtve. Križ nije znak poraza, nego vrhovno očitovanje Božje ljubavi.
U svijetu koji se dijeli po političkim, ideološkim i kulturnim linijama, Crkva je pozvana biti prostor pomirenja. Ne zato što je bez slabosti, nego zato što nosi Kristovu prisutnost.
Kada vjernici žive evanđelje opraštaju, mole, služe i prihvaćaju tada Crkva postaje vidljivi znak nade.
U katehezi papa Lav XIV. podsjetio je da pripadati Crkvi znači sudjelovati u Božjem planu jedinstva. To nije tek članstvo u instituciji, nego poziv na sudjelovanje u Kristovu djelu pomirenja.
U razdijeljenom svijetu, Crkva ostaje znak da podjele nisu konačna riječ povijesti. Jer posljednju riječ ima Uskrsli.
Foto/Izvor: **NO LIBRI** Turkey , Instanbul, 2025/11/29 Pope Leo XIV leads a mass at the Volkswagen Arena as part of his apostolic journey to Turkey and Lebanon, in IstanbuPhotograph by VATICAN MEDIA / Catholic Press Photo Photo: VATICAN MEDIA / ipa-agency.net/IPA
