Evanđelje za srijedu, 23. rujna 2026., stavlja pred nas trenutak kada Isus dvanaestoricu ne zadržava uz sebe, nego ih šalje među ljude. Daje im vlast nad zlom, šalje ih liječiti bolesne i naviještati kraljevstvo Božje. No uz poslanje dolazi i neobična zapovijed: neka na put ne nose gotovo ništa.
Isus time učenike uči da snaga njihova poslanja neće biti u onome što posjeduju, nego u Onome koji ih šalje. Morat će se osloniti na Boga, prihvatiti gostoprimstvo drugih i nastaviti dalje čak i kada budu odbijeni. I današnjem kršćaninu ove riječi postavljaju važno pitanje: jesam li spreman krenuti za Kristom i onda kada nemam sve pod kontrolom?
Otpjevni psalam:
Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka!
Daleko me drži od puta zablude
i Zakonom me svojim obdari!
Draži mi je zakon usta tvojih
no tisuće zlatnika i srebrnika.
Dovijeka, Gospodine, riječ tvoja ostaje,
stalna poput nebesa.
Svakog zla puta klone mi se noge
da riječ tvoju sačuvam.
Po tvojim naredbama postajem razuman,
stoga mrzim sve putove lažne.
Mrzim na laž, grsti mi se ona,
a ljubim tvoj Zakon.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Sazva Isus dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: »Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih. Oni krenuše: obilazili su po selima, navješćivali evanđelje i liječili posvuda. Lk 9,1-6
Evanđelje dana – komentar
Apostoli možda nemaju torbu, novac ni zalihu hrane, ali primaju nešto mnogo važnije – Isus im daje poslanje i vlast da djeluju u njegovo ime. Njihova sigurnost nije u stvarima koje nose sa sobom, nego u povjerenju u Gospodina.
Upravo tu današnje Evanđelje postaje blisko svakome od nas. Lako je misliti da ćemo Bogu moći služiti tek kada budemo spremniji, snažniji, sigurniji ili kada riješimo sve svoje probleme. Isus pokazuje drukčiji put. On poziva čovjeka kakav jest i šalje ga da ondje gdje živi donosi njegovu prisutnost.
Ne mora svatko propovijedati pred mnoštvom. Radosna vijest može se navijestiti riječju ohrabrenja, oprostom, brigom za bolesnoga, pomoći čovjeku koji je ostao sam ili jednostavnim svjedočanstvom vjere. Krist može djelovati kroz male stvari kada mu čovjek stavi na raspolaganje svoje srce.
Isus apostole priprema i na mogućnost da ih neki ljudi neće prihvatiti. Ne govori im da se svađaju, prisiljavaju druge ili očajavaju. Govori im da nastave dalje.
To je snažna pouka i za naš život vjere. Ne možemo prisiliti drugoga da prihvati Boga, ali možemo živjeti tako da se u našim riječima i postupcima vidi kome pripadamo. Na nama je svjedočiti; obraćenje srca ostaje Božje djelo i slobodan odgovor čovjeka.
Možda danas nemaš mnogo toga što smatraš potrebnim. Možda osjećaš vlastitu slabost ili nedostojnost. Ipak, Isus nije čekao da njegovi učenici postanu savršeni prije nego što ih je poslao. Pozvao ih je da mu vjeruju i krenu. To isto Evanđelje danas govori i nama: ne čekaj savršen trenutak da učiniš dobro. Dopusti Kristu da se posluži onime što mu već možeš dati.
Kratka molitva uz današnje Evanđelje
Gospodine Isuse, hvala Ti što i mene pozivaš da budem svjedok Tvoje ljubavi. Oslobodi me straha, pretjerane brige i oslanjanja samo na vlastite snage. Daj mi hrabrosti prepoznati čovjeka kojemu danas mogu pomoći, donijeti riječ nade i pokazati Tvoju blizinu. Vodi moje korake i učini moje srce spremnim za ono na što me pozivaš. Amen.
Hrvatski institut za liturgijski pastoral
