U posljednje vrijeme sve snažnije osjećamo kao da se oko čovjeka vodi bitka između dobra i zla. Ne mora se ona uvijek vidjeti izvana niti dolazi u dramatičnim oblicima. Često se odvija tiho u ljudskom srcu, mislima, odlukama, odnosima i svakodnevnim izborima.
Čovjek svakoga dana odlučuje hoće li otvoriti prostor ljubavi, istini, praštanju i Bogu ili će dopustiti da ga vode mržnja, sebičnost, zavist, laž i ravnodušnost.
Kršćanska vjera ozbiljno govori o postojanju zla, ali njezina središnja poruka nije strah. U središtu je Isus Krist koji je pobijedio grijeh i smrt.
Zato vjernik ne treba živjeti neprestano gledajući što čini zlo, nego svoje oči treba usmjeriti prema Kristu. Što je čovjek bliži njemu, lakše prepoznaje ono što ga udaljava od Boga.
Danas nam sa svih strana dolaze različite poruke. Internet i društvene mreže omogućili su da u nekoliko minuta čujemo desetke različitih tumačenja Boga, vjere, Biblije i smisla života. Upravo zato kršćaninu je potrebno razlučivanje. Nije svaka snažna poruka istinita, kao što nije ni svaka poruka koja spominje Boga nužno u skladu s Evanđeljem.
Najvažnija bitka odvija se u čovjekovu srcu
Ponekad je lako govoriti o velikoj borbi dobra i zla u svijetu, a zaboraviti mjesto na kojem ta borba postaje vrlo osobna vlastito srce.
Isus nas poziva da najprije pogledamo sebe. Kako se odnosimo prema drugima? Jesmo li spremni oprostiti? Govorimo li istinu kada nam ona ne ide u korist? Pomažemo li čovjeku koji pati? Ostajemo li uz Boga i kada ne dobivamo odmah ono za što molimo?
Upravo u takvim trenucima vjera prestaje biti samo riječ.
Zlo često pokušava uvjeriti čovjeka da je grijeh bezazlen, da oprost nema smisla, da se treba osvetiti, da je ljubav slabost i da možemo živjeti bez Boga. Krist govori potpuno drugačije. On poziva na obraćenje, milosrđe, čistoću srca, poniznost i ljubav.
Isus kaže: „Ja sam Put i Istina i Život.“ (Iv 14,6)
Za kršćanina te riječi predstavljaju temelj. Isus nije samo netko o kome čitamo u prošlosti. On je onaj kojega smo pozvani slijediti danas – svojim životom.
Zato nije dovoljno imati Bibliju na polici. Potrebno ju je otvarati, čitati Božju riječ, dopustiti joj da nas ispituje i mijenja. Nije dovoljno govoriti da vjerujemo u Krista ako naše riječi, postupci i odnosi govore potpuno suprotno.
Ne pobjeđujemo zlo strahom, nego životom s Kristom
Jedna od najvećih pogrešaka bila bi toliko se zaokupiti zlom da zaboravimo snagu dobra.
Kršćanin nije pozvan živjeti u panici. Naša nada nije u tome da ćemo razumjeti svaku tamu koja postoji u svijetu, nego u tome da znamo kome pripadamo.
Zato je odgovor na duhovnu borbu život s Bogom: molitva, Sveto pismo, sakramentalni život, obraćenje, oproštenje, djela ljubavi i nastojanje da svaki novi dan živimo po Evanđelju.
Posebno trebamo biti oprezni prema sadržajima koji vjeru pretvaraju samo u strah, stalno traženje neprijatelja ili osuđivanje drugih ljudi. Krist nas poziva na istinu, ali istina i ljubav ne smiju biti razdvojene.
Možemo odlučno odbaciti grijeh, a ipak voljeti čovjeka. Možemo braniti svoju vjeru bez mržnje. Možemo svjedočiti Krista bez ponižavanja drugih.
To je također znak duhovne zrelosti.
Krist mora biti u središtu
Ako se danas doista vodi velika duhovna borba, onda njezino najvažnije pitanje nije: „Gdje je zlo?“ nego: „Kome sam ja predao svoje srce?“
Ne trebamo provesti život u strahu od tame. Potrebno je približavati se Svjetlu.
Čitajmo Evanđelje. Molimo. Opraštajmo. Tražimo istinu. Činimo dobro kada nitko ne gleda. Ne dopustimo da nas društvene mreže, sukobi, senzacionalne poruke ili ljudske podjele udalje od Krista.
Jer najveća pobjeda nad zlom počinje onda kada čovjek odluči da mržnji neće odgovoriti mržnjom, laži laži, osveti osvetom i grijehu novim grijehom.
Krist nas poziva na drugačiji put.
Put istine, ljubavi, obraćenja i života.
A kada čovjek svoj život iskreno preda Kristu, tama više nema posljednju riječ.
