Kako je ovaj naš ljudski život zbog stvarnosti prisustva grijeha često težak, potrebiti smo nečije utjehe.
Ponekad tu utjehu primimo od naših bližnjih, ponekad od potpunih neznanaca, a ponekad se osjećamo bezutješno.
Najveća i najučinkovitija utjeha nam dolazi od Gospodina koji je jedini pravi Otac utjehe, ali ponekad i On dopusti tu našu bezutješnost da bismo što jače iz dubine naših duša zavapili i tražili ga.
Važno je također posvijestiti da kad primimo duhovnu utjehu od Boga da to nije zbog naših zasluga, već je čisti dar Božji i uzvratimo mu iskrenom zahvalnošću.
Ako iskreno čeznemo za svetošću moramo biti spremni i na kušnje kako kaže mudri Kempenac: “Nije naime dostojan uzvišenog zrenja Božjeg koji nije za Boga podnio kakve nevolje.
Kušnja koja prethodi običava biti znak utjehe koja će slijediti. Jer onima koji su iskušani obećana je nebeska utjeha.”
Pomozi mi Oče u kušnjama biti postojan ufajući se u Tvoju Božansku utjehu.
