Jeste li umorni od života kao sirotinja kada imate sve što vam je potrebno? Možda je vaš fokus pogrešan.
Jeste li skloni razmišljati o svojim slabostima, iskušenjima i prošlim neuspjesima? Obeshrabruje li vas ono što vidite kad pogledate u vlastito srce? Jeste li dopustili da krivnja prodre?
Ljubljeni, trebate gledati u Isusa, začetnika i dovršitelja vaše vjere! Kada se Sotona pojavi i ukaže na neku slabost u vašem srcu, imate puno pravo odgovoriti: “Moj Bog već sve zna i još uvijek me voli. Dao mi je sve što mi je potrebno da postignem pobjedu i zadržim je.”
“Jer ako nas naše srce osuđuje, Bog je veći od našeg srca i zna sve” (1. Ivanova 3:20, NKJV). On zna sve o vama, a još uvijek vas voli dovoljno da vam kaže: “Uđi i uzmi sve što ti treba!”
Vrata njegova skladišta širom su otvorena, puna do prepuna. Bog vas potiče: “Pristupimo dakle hrabro k prijestolju milosti da zadobijemo milosrđe i nađemo milost za pomoć u vrijeme potrebe” (Hebrejima 4,16).
Koliko ste godina vani? Imate Oca koji je skupljao veliko blago opskrbe za vas, a vi ste ga ipak ostavili nezatraženim. Priča o izgubljenom sinu pokazuje nam da je sin, ušavši i uživajući u očevom blagu, imao oboje. Mogao je živjeti svoj zemaljski život s obiljem koje je bilo njegovo, a nakon smrti bi u potpunosti uživao u svojoj vječnoj baštini.
Veći je grijeh počinio stariji brat koji je ostao kod kuće, hodao poslušno i nikada nije iznevjerio oca. Da, grijeh je rasipati imovinu našeg Oca na senzualan život i odbjegli duh, ali još je veći grijeh odbijati Božju veliku ljubav ostavljajući nepotraživane obilne resurse koje nam je dao.
Rasipnik nije bio kažnjen niti podsjećan na njegov grijeh jer Bog nije dopustio da grijeh bude središte obnove! Došlo je do istinskog pokajanja i božanske tuge, i bilo je vrijeme da se krene na gozbu. Otac je rekao starijem sinu: “Bio je izgubljen, ali sada je opet u kući. Oprošteno mu je i vrijeme je da se radujemo i budemo sretni!”
