Koje su stvari izazivale ljutnju kod Isus Krist – i mogu li iste pojave raniti i današnje kršćansko srce?
Biblija nas podsjeća: „Srdite se, ali ne griješite“ (Ef 4,26).
Isusova ljutnja nikada nije bila plod gnjeva, nego pravedne osude grijeha koji razara čovjeka iznutra.
Evanđelja nam otkrivaju šest stanja srca koja su izazivala Njegovu reakciju – i koja su i danas ozbiljno duhovno upozorenje.
1. Licemjerje
Isus je bio posebno oštar prema onima koji su se izvana prikazivali pobožnima, dok su im srca bila daleko od Boga. „Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svojega“ (Mt 7,5).
Prije nego što sudimo druge, pozvani smo pogledati vlastito srce i dopustiti Bogu da nas mijenja iznutra.
2. Pohlepa
Jedan od najsnažnijih trenutaka Isusove ljutnje bio je istjerivanje trgovaca iz Hrama.
Kada se sveto mjesto pretvori u prostor zarade, vjera gubi svoju svrhu. Isus je jasno pokazao da se Bog ne može služiti za osobnu korist.
3. Mlakost
„Jer si mlak – ni studen ni vruć izbljuvat ću te iz usta svojih“ (Otk 3,16).
Osrednja vjera bez odluke i rasta postaje ustajala. Isus poziva na živu, hrabru i dosljednu vjeru, a ne na formalnost bez srca.
4. Tvrdoća srca
Isus je bio duboko pogođen zatvorenim srcima koja su radije branila pravila nego prepoznala Božje djelovanje. U Mk 3,5 vidimo kako ozdravljenje postaje povod za osudu, umjesto za radost jer zakon je stavljen iznad ljubavi.
5. Nadmoć nad drugima
Pismoznanci i farizeji opterećivali su ljude zahtjevima koje sami nisu živjeli.
Vjera koja tlači druge, umjesto da vodi prema slobodi, ne dolazi od Boga nego od ljudske oholosti.
6. Duhovni ponos
Isus je upozoravao na molitvu, post i djela milosrđa koja se čine radi ljudske pohvale.
Ponos zatvara vrata Božjoj milosti jer bez poniznosti nema pravog susreta s Bogom.
Isusova ljutnja nije bila znak slabosti, nego poziv na obraćenje.
Ovih šest stanja srca i danas razara vjeru iznutra. Ako ih prepoznamo u sebi, to nije osuda nego prilika za promjenu.
