Nedjelja Božanskog milosrđa slavi se prvu nedjelju nakon Uskrsa. To je dan koji nas poziva da s potpunim povjerenjem dođemo Isusu i otvorimo Mu srce. Na poseban način toga dana ispovijedamo vjeru u Njegovo neizmjerno milosrđe koje nas spašava, jača i obnavlja.
Ovaj blagdan ustanovljen je na zahtjev samoga Isusa, koji je preko svete Faustine Kowalske, poljske redovnice i mističarke, prenio poruku o Božjem milosrđu cijelome svijetu.
Isus je rekao sv. Faustini: „Želim da prva nedjelja po Uskrsu bude blagdan Milosrđa.“ (Dnevnik sv. Faustine, 299)
Isus je obećao da će toga dana izlijevati rijeke milosti na sve koji Mu pristupe s vjerom, ispovijede se, prime svetu pričest i mole s pouzdanjem.
To je dan kada Božje srce želi izliti svoju ljubav na čovječanstvo koje često luta, boji se i bježi od Boga.
Zašto baš nakon Uskrsa?
Zato što Uskrs slavimo kao pobjedu života nad smrću, a Božansko milosrđe jest put kojim nam Isus daruje tu pobjedu. Milosrđe je srž Evanđelja: iz milosrđa Krist ide na križ, iz milosrđa uskrsava, iz milosrđa nam otvara nebo.
Na Nedjelju Božanskog milosrđa vjernici posebno mole krunicu Božanskog milosrđa, često se okupljaju u crkvama na klanjanje i pobožnosti u tri sata popodne – u času Isusove smrti na križu.
Središnja poruka tog dana jest jednostavna, a istodobno duboka: „Isuse, uzdam se u Tebe.“
Te riječi su srce svake molitve Božanskog milosrđa. One znače predati Bogu svoje strahove, grijehe, sumnje i slabosti – i vjerovati da nas On ljubi upravo takve kakvi jesmo, te da nas želi izliječiti i voditi.
Nedjelja Božanskog milosrđa nije samo blagdan – to je poziv na promjenu života.
To je poziv da se ne bojimo Boga, nego da Mu vjerujemo, da Mu sve predamo i da Njegovo milosrđe bude svjetlo u našem svakodnevnom životu.
Na taj dan, i u svakom danu nakon njega, srce kršćanina ponavlja:
„Isuse, uzdam se u Tebe.“
