Što znači biti kršćanin i kako prepoznati tko to zapravo nije

Biti kršćanin ne znači samo pripadati vjeri po imenu. To znači živjeti po Kristu. Po djelima se vidi kome pripadamo  riječima se samo najavljuje.

Danas se mnogi nazivaju kršćanima, ali ne žive kao Kristovi. Iako su možda kršteni, nisu obnovili svoje srce. Nose križ oko vrata, ali ne nose Isusa u duši. Zato postavljamo važno pitanje: što to zaista znači biti kršćanin  a kako prepoznati tko to nije, bez obzira što tvrdi?

Biti kršćanin znači nasljedovati Krista

Kršćanin je onaj koji ne živi više za sebe, nego za Boga. To je onaj koji vjeruje u Isusa Krista kao Spasitelja, prima Njegovu riječ, i svakodnevno se trudi živjeti po evanđelju. Ne savršeno – ali iskreno i s ljubavlju.

“Tko hoće za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima svoj križ i neka ide za mnom.”
(Lk 9,23)

Kršćanin:

moli i traži Božju volju ,ide na svetu misu i sakramente ,nastoji ljubiti, oprostiti, služiti oprašta, ne osuđuje, čini dobro živi vjeru i kad je teško

Po čemu znamo da netko nije kršćanin – iako se tako zove?

Postoje oni koji se imaju za vjernike, ali u životu to ne pokazuje ništa. Evanđelje ne utječe na njihove izbore, ponašanje ni odnos prema drugima.

“Zašto me zovete ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite što vam govorim?”
(Lk 6,46)

Takva osoba:

ne moli, ne ide na misu, ne čita Božju riječ

živi u mržnji, ogovaranju, pohlepi

ne mari za istinu ni pravdu

izbjegava oprost i živi za vlastitu korist

izbjegava Boga, osim kad mu treba pomoć

Pravi kršćanin nije savršen – ali se kaje i mijenja

Ne tražimo savršenstvo, jer svi griješimo. Ali razlika je u srcu. Pravi kršćanin žali zbog grijeha, želi biti bolji, i traži Božju pomoć. Ne skriva se iza izgovora.
On zna da je milost veća od njegove slabosti – ali zna i da vjera bez djela ne spašava.

“Vjera bez djela je mrtva.”
(Jak 2,17)

Kako prepoznati istinskog kršćanina?

Po miru koji donosi. Po blagosti. Po tome što prašta. Po tome što ne traži vlastitu slavu, nego Božju.
Po tome što u svakom čovjeku vidi dušu koju Bog ljubi.
Po riječima koje tješe, i po rukama koje pomažu.

Ne mora puno govoriti o Bogu – jer njegova prisutnost svjedoči.

Biti kršćanin ne znači biti bez grijeha, nego biti s Bogom unatoč grijesima.
To znači hodati putem istine, ljubavi i poniznosti. To znači živjeti tako da, kad te ljudi vide – prepoznaju Krista u tebi.

I zapamtimo: ne prepoznaje se kršćanin po onome što govori o sebi, nego po onome što drugi osjete kraj njega