Svjedočastvo o križu
Agonija raspeća
Nakon što su izmučenog Isusa pribijali na križ u uspravnom položaju, prvo je uslijedila snažna bol uzrokovana zabijanjem čavala te pritiskom tjelesne težine na rane na rukama i nogama. Ubrzo su se pojavili i ozbiljni problemi s disanjem, koji su postupno doveli do gušenja i konačne smrti. Agonija je bila dugotrajna i izuzetno bolna. U raspetom položaju s podignutim i raširenim rukama dolazi do nekontroliranog grčenja mišića ruku, ramena i prsnoga koša, što dodatno otežava disanje i doprinosi smrtonosnom ishodu.
Umiranje na križu
Nakon što su Isusa izmučena pribili na križ u osovljenu položaju, pojavila se najprije jaka bol zbog zabijanja čavala i opterećenja rana na rukama i
nogama cijelom tjelesnom težinom. Odmah su nastupile i poteškoće izazvane poremećajem disanja. One su postupno dovele do smrti.
Bila je to teška smrtna borba (agonija). U raspetom položaju s uzdignutim i raširenim rukama dolazi do stezanja mišića ruke, ramena i prsnoga koša (musculus deltoideus i musculus pectoralis) bez voljnoga poticaja te do nemogućnosti
Fiziološki učinci raspeća
Raspeti može povremeno olakšati svoju agoniju oslanjanjem na pribijena stopala, čime djelomično rasterećuje mišiće ramenog pojasa i prsnoga koša. Međutim, intenzivna bol u stopalima i sve veća iscrpljenost uzrokovana otežanim disanjem postupno skraćuju ta razdoblja podizanja. S vremenom, iscrpljeni čovjek više ne može podizati tijelo i ostaje visjeti na pribijenim rukama. Nedovoljno disanje dovodi do sve većeg manjka kisika, što postupno privodi smrtnoj borbi kraj.
Posljedice otežanog disanja
Teškoće s disanjem (dispneja) smanjuju protok zraka kroz pluća (hipoventilacija), uzrokujući pad razine kisika u krvi (hipoksemija) i nedostatak kisika u tkivima (hipoksija). Istodobno dolazi do nakupljanja ugljikova dioksida (hiperkapnija), što rezultira poremećajem kiselinsko-bazne ravnoteže u tijelu (respiracijska acidoza). Kako se metabolizam prebacuje na anaerobni način rada, dolazi do nakupljanja mliječne kiseline, što dodatno pogoršava stanje razvijanjem metaboličke acidoze.
Udruženi učinci acidoze, dehidracije i smanjenog volumena krvi dovode do stanja šoka: krvni tlak opada, srce ubrzava rad (tahikardija), a mišići se sve jače grče. Zatajenje srca i poremećaj srčanog ritma (aritmija) pogoršavaju situaciju, dok povećana propusnost kapilara dovodi do nakupljanja tekućine u plućima i oko srca. Ovi procesi dalje oslabljuju disanje i rad srca, sve dok ne dođe do srčanog zastoja – konačnog uzroka smrti.
Isusova agonija i smrt
Prema evanđeoskim zapisima, Isus je bio razapet nešto prije podne, a njegova agonija na križu trajala je najmanje tri sata, sve do izdaha oko 15 sati. No, njegova muka započela je mnogo ranije – od krvavog znojenja u Maslinskom vrtu do teških bičevanja i fizičke iscrpljenosti koja je prethodila raspeću.
Kako navodi evanđelist Ivan, kako bi se ubrzala smrt, Židovi su zatražili od Pilata da se raspetima prebiju golijeni, što je učinjeno razbojnicima koji su visjeli pored Isusa. No, kada su došli do Isusa i vidjeli da je već umro, nisu mu slomili noge, već mu je vojnik probio bok kopljem. Iz rane je potekla krv i bistra tekućina, što se može objasniti nakupljanjem tekućine u plućnoj i srčanoj maramici kao posljedicom dugotrajne agonije.
Izvor: bogjetu.com