Što Biblija kaže o homoseksualnosti? Činjenica je da Biblija osuđuje homoseksualnost kao i svaki drugi grijeh, no poziva na ljubav prema svim grešnicima.
Oče, koliko daleko mogu ići sa svojom djevojkom?” Uznemiruje me kad me pitaju to pitanje, tjera me da pomislim: “ovaj tip nije ništa shvatio, zaglavio je u moralu,” piše svećenik Patxi Bronchalo, na religionenlibertad i iz pozicije ‘jednog običnog svećenika’ otvoreno govori kako se sada osjeća, nakon dopuštenih ‘spontanih’ blagoslova homoseksualnih parova.
“Isto mi se događa s Deklaracijom o blagoslovu homoseksualnih parova. Osjećam da se to pitanje tretira na vrlo moralistički način, bez odlaska u korijen stvari: “U kojoj mjeri mogu blagosloviti par koji doživi nešto što Bog ne želi?” “Kako možeš dati više blagoslova, a manje od sakramenta?” Samo me ovo boli i čini se perverznim jer moral ne podiže neupućeni dečko nego Kongregacija za nauk vjere. Ono što je stvarno potrebno, okrenulo se.
Opravdanje nepravilnosti
Jasno je da se blagoslovi daju grešniku, a ne grijehu, ali ono što dokument navodi nije to.
Za to ne bi bila potrebna Deklaracija, postojala je bilješka prije dvije godine koja je to istaknula. Deklaracija je dokument koji ima viši rang važnosti, to je znak da to nadilazi ono što se govorilo prije dvije godine. Ovdje se traži opravdanje za nepravilnost.
Blagoslov se postavlja više od pratnje koja im govori istinu, uz milosrđe, naravno, ali istinu. Pitam se postoji li strah da ćemo biti odbijeni jer ljudima govorimo o Božjim učenjima? To bi bila vezanost za naše samoljublje.
Traži se konkretan slučaj u kojemu je davanje blagoslova opravdano: „prepoznajući se bespomoćnima i potrebnima njegove pomoći, ne pozivaju se na legitimitet vlastitoga statusa, nego mole da u njihovu životu, sve što je istinito, dobro i ljudski valjano bude posvećeno.” Ovo je moralni kodeks “koliko daleko mogu ići?” .
Predlažući ekstremni slučaj koji se nikada ne događa, iz njega će kasnije proizaći ekstremi. Nikada nisam sreo nikoga takvoga. Bespomoćni da. Ali ljudi koji ne žele legitimizirati svoj status, ali žele prepoznati dobro od Njega, nikada.
Apostol kaže: uvije se može čovjek promijeniti i vratiti na pravi Božji put
Dok sam bio svećenik, pratio sam dječake koje su privlačile osobe istog spola. Pokušao sam im pomoći živjeti krepost čistoće, vidio sam kako su ih molitva, euharistija, ispovijed, odnos prijateljstva i bratstva s drugima neprestano jačali i održavali. Oni su dobro, u miru sa sobom, sa svojom poviješću i s Bogom. Ta djeca nisu glupa, znaju dobro što je dobro, a što ne, vide što im u životu pomaže, a što škodi, zato traže pomoć i odlaze svećeniku. Što da im sada kažemo? Što su pogriješili? Da smo ih prevarili? Da bismo zadovoljili svijet koji nikada neće biti sretan, izdajemo li ih?
Čini mi se da im ta stvar s blagoslovom teško pada. To nije milosrđe. Još jedan štap kojem nastojimo pomoći svakoj osobi živjeti u Božjim učenjima. Mnogi od nas su svećenici. Ovo nije Isusovo Evanđelje nego ono koje smo mi izmislili. To nije milosrđe, to je naša dobrota. Ovo može izazvati aplauz kod nekih, ali to nikoga ne spašava, to čini samo Bog.
Ne znam što drugo reći u ovom trenutku. Razočaran sam, ali pun nade jer Gospodin vodi priču i ne postoji ništa što ON dopusti da se dogodi, a da On ne izvede dobro u konačnom ispunjenju. Do tada molitva i vjernost, ljubav prema Bogu i Majci Crkvi, također sa svojim borbama.”
1. Matej 19, 4-6
Isus govori o poretku stvaranja. Bog je stvorio čovjeka i ustvrdio: nije dobro da čovjek bude sam (Post 2, 18). Bog stvara ženu. „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uz ženu svoju, i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Post 2,24). Naša tijela nisu stvorena za homoseksualne odnose. Homoseksualni partneri ne mogu činiti jedno tijelo na način kako nam o tomu govori Božja riječ. Seksualnost je Božja ideja i Božji dar čovjeku a on je daje prilikom stvaranja muškarcu i ženi kao komplementarnim osobama (dakle osobama koje se međusobno nadopunjuju). Post 1, 27-28 nam govori slijedeće: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: Plodite se i množite se i napunite zemlju…“ Bog je blagoslovio zajednicu muškarca i žene i darovao im seksualnost. Dar seksualnosti je povezan i s potomstvom odnosno rađanjem djece, i jasno je da je u tome smislu samo zajednica muškarca i žene moguća kao bračna zajednica. Svaki drugi oblik seksualnosti jest zastranjenje od Božje volje. Govoreći o obiteljskim odnosima, apostol Pavao u Efežanima poslanici govori isključivo o zajednici muškarca i žene (Ežežanima 5, 22-32).
Dobra vijest
Ja vjerujem da homoseksualna osoba koja dođe Kristu, koja primi Krista kao svoga Spasitelja, može doživjeti promjenu. Naša je nada utemeljena na Kristovom križu. Isus je na križu ponio naše grijehe, pa tako i grijeh homoseksualizma. Imamo brojna svjedočanstva bivših homoseksualaca koji su, nakon obraćenja doživjeli promjenu te kao heteroseksualci zasnovali obitelj. Njihov nam primjer svjedoči da su promjene moguće.
Sukladno Božjoj riječi, seksualna aktivnost je rezervirana za bračnu zajednicu muškarca i žene. Seksualna aktivnost izvan te zajednice jest grijeh. Bog očekuje od nas, bilo da smo heteroseksualci bilo da imamo homoseksualne sklonosti, da se suzdržavamo od seksualnih aktivnosti koje su u suprotnosti s voljom Božjom. Apostol Pavao nas uvjerava da u Kristu Isusu možemo biti pobjednici nad svakom kušnjom (Rim 8,37).
Nedavno mi je jedna osoba rekla: tko osuđuje ljubav, griješi. Mogli smo čuti ovih dana i izjave poput „ljubav je ljubav“. Ljubav je doista uzvišeno osjećanje pa ju ne treba banalizirati. Grčki nam jezik daje najmanje tri termina za ljubav: eros, fileo i agape. Kada govorimo o eros ljubavi, činjenica je da netko čini i preljub iz ljubavi. No to ne znači da je takva ljubav prihvatljiva. Može li ljubav potaknuti poligamiju? Možda neka žena voli dva muškarca, ili muškarac dvije žene? Je li i tada ljubav, ljubav? Stariji muškarac se može zaljubiti u djevojčicu? Može se i mala djevojčica zaljubiti u starijeg, zrelog muškarca. Je li i to ljubav koju trebamo odobravati? Koliko je potrebno da se traži legalizacija pedofilije? Imamo primjere zaljubljivanja brata i sestre. Pa sve do ekstremnih primjera zaljubljivanja u životinje. Nije svaka ljubav ona koja se treba prakticirati. Određene „ljubavi“ i te kako trebamo držati pod kontrolom.
I na kraju ću završiti razmišljam nad jednim transparentom kojega smo također imali prilike vidjeti nedavno na jednom protestu homoseksualnih aktivista: I Isus je imao dva Oca. Točno je, Isus je kao utjelovljeni Sin Božji imao nebeskoga Oca, no Bog je htio da Isus raste u obitelji koju je činila zajednica muškarca i žene. Isus je imao majku kao što ju svaka osoba pa tako i homoseksualna osoba ima. Bez oca i majke nema rađanja, tako je Bog uredio.
No da, Isus je imao nebeskoga Oca. Došao je k nama, spustio se u ovu suznu dolinu, nama opterećenima različitim grijesima, umornima pod njihovim teretom da nas dovede k Ocu. Došao je k nama kako bi Njegov Otac mogao biti i naš Otac. Ja iskreno želim i molim da svaka osoba, pa tako i homoseksualna osoba ima Isusovog nebeskog Oca za Oca.

