Misna čitanja za 13 studeni: Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca

Evanđelje dana za srijedu, 13. studenoga 2024. godine: Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca. (Luka 17, 11-19)

ČITANJA

Tit 3,1-7; Ps 23,1-6; Lk 17,11-19

IMENDANI

Stanislav, Stanko, Brikcije, Brcko, Ivan Trogirski

PRVO ČITANJE Tit 3,1-7

Bijasmo lutalice, ali on nas spasi po svojem milosrđu. Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Titu Predragi! Podsjećaj sve da se podlažu poglavarstvima, vlastima, da slušaju, da budu spremni na svako dobro djelo, nikoga da ne pogrđuju, da budu neratoborni, popustljivi, da očituju svaku blagost prema svim ljudima. Jer i mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge.

Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje Spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga. Riječ Gospodnja.

OTPJEVNI PSALAM Ps 23,1-6

Pripjev: Gospodin je pastir moj:

ni u čem ja ne oskudijevam! Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Gospodnjem ću Domu prebivati kroz dane mnoge.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se.

Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!« (Luka 17, 11-19)

Evanđelje dana – komentar
Milost! Je li to ono što nam tako često treba? Život je ispunjen mnogim neočekivanim izazovima. Zajedno s predvidljivim izazovima koji nam dolaze, ovi neočekivani izazovi mogu učiniti da se život čini nepodnošljivim.

Za one s gubom u Isusove dane život je bio nepodnošljiv. Kao izopćenici i prosjaci, patili su dok su čekali da umru mučnom i užasnom smrću. Naši izazovi mogu, ali i ne moraju biti tako teški kao oni s kojima su se suočili ovih 10 gubavaca, ali svi mi zaista trebamo milosrđe.

Pa što da radimo kada se nađemo u takvoj potrebi? Vapimo Gospodinu otvoreno, iskreno i pošteno shvaćajući Njegov uzvišeni položaj i našu duboku potrebu: “Isuse, Učitelju, smiluj mi se!”

“Gdje su ona devetorica” Tijekom svoje zemaljske službe Isus je rekao neke tužne stvari koje razdiru naša srca:

“Šimune Ivanov, ljubiš li me?” (Ivan 21, 16)
“Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?” (Luka 22, 48)
“Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Matej 27, 46)
“Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!” (Luka 23, 46)

Sve ove izjave su mučne. Nažalost, Isus mora stalno govoriti: “Gdje su ostala devetorica?” ili nešto slično prilično često. Mnogi od nas idu k Ocu koristeći se Isusovim imenom i autoritetom i mole za mnoge velike i male stvari. U velikoj ljubavi i milosrđu, Otac i Sin nas često blagoslivljaju upravo onim što od njih tražimo.

Ipak, s tolikim blagoslovima koji su nam darovani, naše molitve ostaju usredotočene na dobivanje više nego da zahvalimo i hvalimo Oca i Sina za njihovu velikodušnost i milost. Siguran sam da ih bole stalne molbe bez zahvale.