„U Gospodina se utječem; kako možeš reći duši mojoj: ‘Bježi kao ptica u goru svoju, jer gle, bezbožnici napinju luk; pričvrstili su strijelu svoju na tetivu da u mraku gađaju one koji su čestita srca’” (Psalam 11,1-2,)
Psalam 11 počinje problemom i završava obećanjem. Između toga, bavi se trima pitanjima koja imamo o našoj zabrinjavajućoj tami i napadima koji dolaze na nas.
Kada smo u nevolji, tražimo lice Gospodinovo za svjetlo njegova lica da nam pokaže put naprijed. On je naš pouzdani izvor kada smo zbunjeni, iscrpljeni i preplavljeni tamom. David, autor ovog psalma, znao je da ima kamo otići u svojoj tami. Započeo je pisanjem: “U Gospodina se utječem.” David nam je govorio da imamo nadu za bijeg u našem vremenu patnje i teškoća, a Gospodin je onaj siguran kome možemo iznijeti svoje vapaje.
Jedna je stvar trpjeti kroz vremena tame kada to sami navučemo svojim životnim stilom grešnog ponašanja. U tom slučaju očekujemo strelice. Za one koji su čestitog srca, međutim, beskrajna patnja u mraku muči dušu.
Što radimo kada nas beskonačno gađaju strijelama u mraku? Poput Davida, tražimo sigurno utočište u Bogu. David je bio odlučan u vjerovanju Gospodinu, a ne u bijegu. Ovo nam pokazuje kako je moguće da obožavamo usred našeg beskrajnog mraka.
Gdje god se danas nađete, bilo da pobjeđujete poteškoće ili ste usred kušnje, možete odletjeti na uzvišenje koje je Bog napravio za vas u svojoj prisutnosti, daleko od svakog straha i malodušnosti i u njegov sveti hram gdje je njegova neograničena moć vam je na raspolaganju. “Jer je Gospod pravedan; on voli dobra djela; čestiti će gledati lice njegovo” (Psalam 11,7).
Svima koji pate i očajavaju doći će njegova radost; njegova će vas nada održati i njegova će vas milost pokriti i nositi. Izaći ćeš iz tame sa snagom pobjede na njegovu veliku slavu.
Ova je pobožnost prilagođena iz knjige Garyja Wilkersona, The Oltar of Our Hearts: An Expository Devotional on the Psalms