Postoji jedna rečenica koju ljudi izgovore tek kada ih život pritisne do kraja: „Ja više ne mogu.“ I upravo tada ne prije, ne kasnije Bog često započinje svoje najdublje djelovanje. Bog nikada nije tražio od čovjeka da bude savršen. Traži da bude Njegov.
A ono što nas u vjeri često zbunjuje jest činjenica da Bogu rado zahvaljujemo za uspjehe, ali svoju slabost skrivamo kao da se sramimo doći pred Njega slomljeni, umorni i ranjeni. A istina je jednostavna: Bog upravo to želi.
Tvoja slabost nije poraz, nego poziv
Slabost najčešće doživljavamo kao kvar nešto što treba popraviti, sakriti ili prešutjeti. No u Božjim očima slabost vrlo često postaje mjesto susreta.
Kada dođeš pred Boga s molitvom:
„Gospodine, slab sam. Ne znam. Bojim se. Ne mogu.“ ti ne pokazuješ poraz, nego otvaraš vrata Njegovu djelovanju.
Ne zato što si loš nego zato što si čovjek. Jedan od najdubljih biblijskih primjera toga je apostol Pavao. Bio je snažan propovjednik, neumoran misionar i čovjek velike vjere, ali nosio je i svoj „trn u tijelu“. Molio je Boga da ga oslobodi – ne jednom, nego ustrajno:
„Triput sam molio Gospodina da odstupi od mene.“
(2 Kor 12,8)
Bog nije uklonio trn. Dao mu je nešto veće:
„Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje.“
(2 Kor 12,9)
Bog ne mora uvijek ukloniti našu slabost da bi nas oslobodio.
Ponekad je upravo kroz nju najviše prisutan.
Snaga koju Bog daje nije spektakl, nego mir
Često zamišljamo da će nas Božja snaga učiniti neuništivima bez boli, straha i borbi. No Božja snaga najčešće dolazi drugačije.
Ne kao čudo koje briše probleme, nego kao:
-
mir usred kaosa
-
riječ koja te podigne kad si mislio odustati
-
utjeha u noći kad nema nikoga
-
snaga za još jedan korak
-
hrabrost da izdržiš dan koji nisi mislio da možeš izdržati
Bog ti ne daje snagu da glumiš kako ti nije teško.
Daje ti snagu da prođeš kroz teško s Njim.
Jedna od najvećih zamki duhovnog života je duhovna gluma kada kažeš:
„Dobro sam“, a nisi.
Bog ne traži masku. Bog traži srce. I ono najljepše: kada mu dođeš iskreno, bez uljepšavanja, događa se nešto rijetko i dragocjeno Bog te prihvaća.
Ne odbacuje. Ne osuđuje.
On te zagrli.
Ako danas nosiš umor, strah, krivnju, tugu, nemir ili prazninu ne moraš to skrivati. Bog nije šokiran tvojom slabošću. On je već tamo.
Možda je baš ta slabost mjesto gdje ćeš prvi put osjetiti koliko je Bog stvaran.
Jer kada mi više ne možemo On može.
Kada nama snaga ponestaje On nas drži i vodi.
Molitva
Svemogući Bože, dolazim pred Tebe upravo ovakav kakav jesam.
Donosim Ti svoju slabost, sve ono što me umara, guši i pritišće.
Ti vidiš moje strahove, moje borbe i moje rane.
Kao apostol Pavao, i ja nosim svoj „trn“.
Ako je Tvoja volja ukloni ga.
A ako ga ne ukloniš, daj mi milost da ga nosim s Tobom.
Podsjeti me na Tvoju riječ:
„Dosta ti je moja milost, jer snaga se u slabosti usavršuje.“
Uči me pouzdanju, a ne kontroli.
Daj mi srce koje se ne boji istine i vjeru koja ne odustaje.
Predajem Ti danas sve što jesam i sve što nosim
da primim Tvoju snagu.
Amen.
