Križ na nebu iznad Jadrana – bez riječi, ali pun poruke
Na jednoj od jadranskih plaža, dok je tišina jutra još prekrivala krajolik, a sunce tek počinjalo pozlaćivati obzor, dogodilo se nešto što se riječima teško opisuje.
Turist koji je tog dana boravio na obali, u osami i miru, zabilježio je prizor koji je ubrzo obišao društvene mreže i srca mnogih – na nebu, iznad samog mora, pojavio se jasni oblik križa, oblikovan svjetlom i oblakom.
Bez filtera, bez montaže – samo čisti trenutak. Čudesna stvarnost. Nebo koje govori.
Za vjernike, ovo nije bila slučajnost ni meteorološki fenomen. Bila je to poruka. Nebeski znak. Trenutak kad se duhovno i zemaljsko dotaknu.
Križ znak pobjede života nad smrću kao da je sišao nad Jadran, podsjetiti nas tko smo, čiji smo i kamo idemo.
“Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.” (Mt 28,20) – riječi koje su mnogima navrle na pamet kad su ugledali fotografiju.
Biblija nas podsjeća: Bog govori kroz prirodu. Vatra u grmu, glas u tišini, duga nakon potopa, zvijezda iznad Betlehema…
Na sliki je taj križ koji je pojavio:
Sve to pokazuje da Stvoritelj koristi stvorenje kako bi dotaknuo ljudska srca. I danas, u 21. stoljeću, nebo se i dalje otvara onima koji traže – i nalazi načine da progovori.
Ovaj prizor nije samo igra oblaka – za mnoge je to bio odgovor na molitvu, potvrda u sumnji, utjeha u teškoći. Neki su u komentaru napisali: “Plakala sam kad sam vidjela fotografiju. Osjetila sam da nisam sama.”
Možda ste i vi danas trebali ovaj znak. Možda vam je duša bila umorna, misli raspršene, vjera poljuljana. I onda – križ. Ne da osudi, nego da podsjeti. Da nas zagrli. Da kaže: “Tu sam.”
I možda nije slučajno što se to dogodilo baš na Jadranu – u zemlji gdje molitva još živi u kućama, gdje se Gospa zaziva na svakom brdu, gdje se vjera prenosi s koljena na koljeno. U zemlji rana, ali i čudesnih izlječenja.
Jer Bog ne bira savršena mjesta. On bira srca koja ga traže.
