Dok se svijet tjeskobno opskrbljuje dezinfekcijskim sredstvima, zaštitnim maskama i dok s polica trgovina u strahu nestaju posljednje zalihe hrane istovremeno bez stupca u medijima i bez spomena u našim domovima u našoj blizini svakodnevno umiru djeca i to ne od misterioznih virusa nego od najsirovije – gladi. U posljednja 24 sata od gladi je preminulo 8 tisuća djece osnovnoškolske dobi, ova tragična brojka gotovo je dva puta veća od broja stradalih od korona virusa u cijelokupnom vremenskom razdoblju od njegove pojave pa do danas u svijetu.
Zašto nas ovi životi ne diraju kao oni dotaknuti virusom da bi postali glavna tema naših razgovora, suosjećanja i brige? Je li stvar u tome što ovo nije virus gladi pa se ne bojimo zaraze, dakle ne tiče se nas osobno? Ili je možda pitanje udaljenosti – to je negdje drugdje i događa se drugima, no to bi svakako utišalo medije i strah od virusa koji je prijetio iz daleke Kine. Možda smo navikli na glad, beskućništvo i siromahe kao na stare vijesti? Možda se pak na ovim prostorima u vremenu izobilja, pretilosti i poremećaja u prehrani više ne bojimo gladi pa se teško uopće poistovjetiti s gladnima stoga će nas prije privući strah od pretilosti do te mjere da ćemo s većom empatijom pratiiti reality emisije o borbi s kilogramima? Kakvi god odgovori na ova pitanja bili valja preispitati odnos prema životu – vrijedi li svaki isto ili samo onaj u čijim se cipelama (po našim izračunima) vjerojatnije naći i suosjećamo li se doista s braćom i sestrama u potrebi ili se isključivo bojimo sami za sebe?
8 tisuća umrlih svaki dan
Od 132 kune jedno dijete živi cijele godine!
Donirani novac za Marijine obroke utroši se na hranu upravo u tim siromašnim zemljama pa se stoga jača njihovo lokalno gospodarstvo. Od svake donacije 93 posto iznosa odlazi izravno djetetu, strogo se pazi na obdržavanje pravila da troškovi udruge ne smiju prijeći 7 %.
Svi mogu biti volonteri od najstarijih do najmlađih, već danas, iz svoje sobe ili crkve
Marijini obroci su plod Međugorja
Humanitarna pomoć pokrenuta za vrijeme Domovinskog rata
“Magnus je na televiziji saznao da ovdje bijesni Domovinski rat, kad je vidio što se događa obitelj je prvi put organizirala prikupljanje humanitarne pomoći i to za Hrvatsku i BiH. Ono što je trebala biti jednokratna pomoć postala je organizirana trajna pomoć za vrijeme rata tako da je on 22 puta dolazio na naše prostore. Kad je rat završio osjetio je da treba napustiti svoj posao i potpuno se posvetiti humanitarnom radu”, navodi Pudić i ističe kako se sama ideja organizacije Marijinih obroka kakvi su danas rodila 2002 godine kad je Magnus posjetio je Malavi. Ondje je u jednoj kolibi naišao na bolesnu majku šestero djece. Jedan od siromašnih dječaka tada je Magnusu povjerio kako je njegova najveća želja imati hranu za jesti i ići u školu. Tada je sve počelo.”
Više od milijun i pol djece svaki dan živi od Marijinih obroka
Marijini obroci djeluju 18 najsiromašnijih zemalja svijeta od kojih su najčešće zemlje Afrike, ali tu je i Haiti, Indija, Ekvador i druge siromašne zemlje. Još uvijek ima zajednica u koje Marijini obroci nisu dospjeli.”, zaključila je Pudić. Prenosi portal HKM
