Vjera u teškoćama kako ostati čvrst kad sve puca?

Kad nas zadesi životna oluja, tada se vidi korijen naše vjere  je li ona samo riječ ili živi odnos s Bogom.

“Vjera nije osjećaj koji nas podigne kad nam ide dobro. Vjera je odluka da Bogu vjerujemo – i onda kad se sve oko nas ruši.”

Mnogo puta u životu dođu dani tame. Bolesnički krevet, gubitak posla, izdaja bližnjih, tišina u obitelji, praznina u srcu. U tim trenucima, lako je posumnjati  ne samo u sebe, nego i u Boga. Ali upravo tada, kad sve puca  vjera postaje naša snaga.

Bog nikad ne napušta  i kad ga ne čujemo

Isus nije obećao da ćemo biti pošteđeni križeva. Obećao je da nas nikada neće ostaviti.
“U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!”
(Iv 16,33)

Kad nam je najteže, možda se čini da je Bog daleko. No to je trenutak kad nas nosi, kao što majka nosi dijete koje je prestalo hodati.

Kušnje nisu kraj nego put do dublje vjere Bog ne dopušta kušnje da nas uništi, nego da nas pročisti i ojača. Kroz njih nas uči poniznosti, povjerenju i ustrajnosti.

Vjernik koji je prošao tamu, zna kakva je snaga u molitvi iz srca. Zna da nije sve u osjećajima, nego u odluci da svakog dana kaže:
“Gospodine, i danas Te biram, iako Te ne osjećam.”

Kako rasti u vjeri kad je najteže?

Moli i kad ti se ne da. Bog čuje i šutnju.
Čitaj Božju riječ. Ona je svjetlo u tami. Budi zahvalan. Uoči male znakove Njegove prisutnosti.
Traži zajedništvo. Ne nosi križ sam. Ne odustaj. Nagrada je velika i ovdje i u vječnosti.

Vjera koja izdrži tamu  svijetli najjače

Vjera u teškoćama nije slabija  ona je dokazana, istinita i živa. To je vjera koja kaže:
“Neka bude volja Tvoja, Gospodine, i kad boli.”

I upravo tada  u tišini, kroz suze  On dolazi. Možda ne onako kako mi želimo, ali uvijek u pravo vrijeme.