Naša služba prima pisma od mnogih kršćana koji su nekako klonuli duhom. To su Kristovi sljedbenici koji su doista spašeni. Okusili su milosrđe i dobrotu Gospodnju i iskusili radost, mir, nadu i radost srca. Onda se nešto dogodilo; pali su u kakav grijeh ili kompromis, i radost Gospodnja ih je napustila. Sada žive u nemiru i strahu, potpuno poraženi.
Kada razgovarate s ovim dragim osobama, shvaćate da su njihova srca još uvijek usmjerena prema Gospodinu. Oni zapravo nisu ljuti na Boga – nisu ga u potpunosti odbacili – ali su uvjereni: “Ne mogu.” Opterećeni su krivnjom i žive s osudom. Pali su duhom.
Jednom nakon molitve, prišao mi je dragocjeni mladić. Rekao je: “Pastore, ja volim Isusa, ali stvarno sam na kušnji.” Skinuo je šešir da mi pokaže veliki ožiljak na svom obrijanom tjemenu. Bio je operiran zbog problema s mozgom.
Otvorio je svoju Bibliju na podcrtani stih i spotaknuo se o riječi. “Moj se stih nalazi u Prvoj poslanici Kapaloncima…” Stih koji je pročitao bio je 1. Korinćanima 10:13. “Nije vas zahvatila nikakva kušnja osim one koja je uobičajena za čovjeka; ali vjeran je Bog koji neće dopustiti da budete kušani više nego što možete, nego će s kušnjom učiniti i izlaz da je možete podnijeti” (NKJV).
Kad je mladić završio s čitanjem, pao je na koljena, podigao ruke i povikao: “Aleluja za taj stih!” Srce mi se otopilo. Ovaj dragi mladić nosio je svoju Bibliju s tim podcrtanim stihom kao da mu život ovisi o tome. Položio sam ruke na njega i molio se: “O, Bože, stavi zid oko njega i čuvaj ga.” Ozarivši se velikim osmijehom, rekao mi je: “Znam da će Isus napraviti put za mene.” Držao je prst na tom odlomku u Korinćanima. Namjeravao se suočiti sa svijetom jednim biblijskim stihom. Taj mladić neće klonuti duhom jer je njegovo srce na Isusu i njegovoj vječnoj Riječi.
Isus u Luki priča priču o udovici koja je stalno dolazila nepravednom sucu tražeći pravdu. Vjerujem da je Kristova prispodoba o upornoj udovici jedan od najvećih izvora nade i sigurnosti za one koji traže izbavljenje. U njemu je udovica tražila pomoć protiv “svog protivnika”. Isto tako, potrebno nam je izbavljenje od protivnika koji želi uništiti našu nadu: Sotone.
Ova prispodoba daje nam čvrst dokaz da se Bog obvezao čuvati i izbaviti svu svoju povjerljivu djecu od vlasti đavla. Udovica nije imala moći da se izbavi od svog protivnika; morala je imati pomoć suca. Potreban nam je i sudac, onaj koji čuje i odgovara na svaki vapaj našeg srca.
Prema Luki, svrha Isusove prispodobe bila je potaknuti nas da ne klonemo duhom i ne odustanemo. “Tada im reče prispodobu da se ljudi uvijek trebaju moliti i ne klonuti duhom” (Lk 18,1).
Žena koju Isus opisuje naziva se “važna” udovica. Ova riječ znači “uporno, neprekidno moljenje; uznemirujući, problematičan, poput buldoga koji ne odustaje.” Očigledno je ovu udovicu netko prevario i morala je doći do pravde. Ako ga ne bi dobila, bila bi opljačkana svog nasljedstva i morala bi proživjeti svoje dane u siromaštvu i patnji. Stoga je odlučila pojavljivati se kod suca svaki dan.
Sudac je bio zao, nemilosrdan, nemilosrdan čovjek. Odbio je čak i saslušati njezin slučaj. Ipak, svaki dan kad bi stigao na dvor, pred vratima bi stajala udovica. Preklinjala ga je: “Suče, što je s mojim slučajem? Trebam pravdu. Moraš nešto učiniti!”
Dan za danom, bila je ignorirana. Međutim, nije klonula duhom; ona jednostavno ne bi odustala. Zapravo, svakim je danom njezin glas bio sve glasniji i uporniji. “Ne odlazim dok ne dobijem pravdu. Bit ću ovdje svaki put kad se ova vrata otvore. Suče, čuj moju molbu!”
Mora da se taj sudac svaki dan bojao odlaska na sud. Udovica je vjerojatno bila svjesna kad god je dolazio i odlazio. Možda se pokušao ušuljati kroz stražnja vrata, ali i ondje ju je vidio. Možda ga je čak pratila kući, uporno mu govoreći: “Suče, znaš da je moja situacija nepravedna. Nije u redu da me ignoriraš! Neću ti dati odmora, makar morao sjediti pred tvojom kućom. Ne mogu te pustiti dok me ne izbaviš iz ove pravne zavrzlame. Neću dopustiti da mi ovaj đavolski čovjek otme nasljedstvo. Krenut ću u akciju!”
Naposljetku je sudac popustio. Umorio se od njezina svakodnevnog dolaska i njezinog glasnog, nemirnog molbe. Naposljetku je odlučio: “Ali zato što me ova udovica muči, osvetit ću je, da me ne izmara svojim stalnim dolaskom” (Luka 18,5).
Ova priča nije o nepravednom sucu, već o “stalnom dolasku”. Udovica predstavlja i crkvu i pojedine vjernike i ono što bismo trebali biti. Radi se o ustrajavanju u svakodnevnoj molitvi sve dok Bog ne odgovori.
Ova prispodoba također sadrži poruku izbavljenja ako je samo vidimo. Isus nam pokazuje “put bijega” od iskušenja koji Pavao spominje u 1. Korinćanima 10,13. Taj način bijega je moliti se i nastaviti moliti. Isus je govorio: “Ako zgriješiš, padneš ili ožalostiš Boga, nemoj ga isključiti. Nemojte se valjati u strahu i krivnji. Nemojte trošiti vrijeme analizirajući kako ste to učinili ili zašto. Vratite se molitvi! Vrati se očajničkom zazivanju svog milosrdnog Oca. Tražite ga za svoju pobjedu. Zazivajte njegovo ime iz dana u dan.”
Jednostavno rečeno, Isus nam je rekao da molitvom idemo do pobjede. Rekao je da se moli s osjećajem i ustrajnošću i da ne klone duhom. Ako se nepravedni sudac može potaknuti na akciju ustrajnim, stalnim dolaskom jedne niske osobe, koliko će više naš Otac pun ljubavi biti potaknut našom ustrajnošću s njim? “Tada Gospodin reče: ‘Čujte što je rekao nepravedni sudac. I zar Bog neće osvetiti svoje izabranike koji dan i noć vape k njemu, iako ih čeka?’” (Lk 18,6-7).
Isus je u biti govorio: “Zar vaš nebeski Otac neće zaštititi i izbaviti svoje izabrane? Ti si njegov sin, njegova kći, dio njegove obitelji; pripadaš njemu. On brine; on suosjeća. Ima nježnu brigu punu ljubavi; i neće dopustiti vragu da obori jednoga od njegovih.”
U jednom trenutku udovičinog života, izgledalo je kao da je njezin protivnik prevladao. Je li vam se to dogodilo? Mislite na svoje nespašene voljene. Možete li izbrojati koliko ste suza prolili nad njima, koliko sati ste molili? Bog dugo podnosi tvoju molbu. On također dugo podnosi tu izgubljenu voljenu osobu.
Zašto kašnjenje? Zašto se čini da vaše molitve ne prevladavaju? To je zato što Bog vjerno radi na tim izgubljenima. Možda ih on dovodi u nužne nevolje i očaj. Možda čeka da se oni razbole i umore od svega.
Jesu li tvoj vapaj i molitva odgođeni? Čini li se kao da vaše izbavljenje nikada neće doći? Bog ima vrlo dobar razlog, a vi ga možda nećete znati dok ne dođemo do slave. Odgađat će dok ne vidi da je sve što želi ispunjeno.
Kad Božji odgovor dođe, stiže brzo. Previše kršćana rano odustane, misleći: “Nema svrhe, moje molitve nisu uslišane. Ne vidim nikakve dokaze da prolazim.” Isus je odgovorio: “Kažem ti da će ih brzo osvetiti” (Luka 18,8). Ovaj stih ne kaže “uskoro”, već “brzo”, što znači “iznenada”. Kad Božji odgovor dođe, on dolazi trenutno, u milisekundi.
Isus nam je ovdje govorio nešto vrlo važno. Govorio nam je: “Kada vaš nebeski Otac vidi da je došlo vrijeme za odgovor, iznenada će djelovati. Sve će se dogoditi u trenu.”
Nažalost, mnogo puta odgovor dolazi nakon što klonemo srcem. Isus je upitao svoje učenike: “Sin Čovječji, kad dođe, hoće li doista naći vjere na zemlji?” (Luka 18,8). Ovo pitanje ima veze s više od Gospodnjeg povratka na zemlju. Isus je također govorio o odgovorima na naše molitve. On je zapravo govorio: “Dolazi dan kada će sve vaše molitve biti uslišane u trenu. Hoćeš li me tada očekivati? Kad te dođem izbaviti, hoću li te naći još uvijek čvrstog u vjeri, ustrajnog u molitvi? Ili ćeš klonuti duhom?”
Je li bilo vremena kada ste odustali od svoje molbe Bogu? Jesi li klonuo duhom i rekao: “To ne smije biti Božja volja. Pretpostavljam da se to nikada neće dogoditi” samo da biste kasnije otkrili da je Gospodin bio na putu s vašim odgovorom?
Znam kako je biti doveden do dubokog kajanja jer nisam izdržao u vjeri i prerano sam odustao. Okrenuo sam se vlastitim strategijama, išao sam naprijed u svom tijelu umjesto da vjerujem Bogu. Kako sam se glupo osjećao. Pomislio sam: “O, Bože, da sam samo još malo izdržao. Bio si u procesu odgovaranja i ja sam odustao od tebe.”
Predaj mu svoj teret odmah sada, kakav god on bio. Moli poput udovice: “Bože, neću ti dati odmora. Spasit ćeš mog sina, moju kćer, moju suprugu, mog prijatelja. Dolazit ću ti sve dok ne odgovoriš. Jednog dana, moj će problem biti riješen preko noći, u trenu. Vjerujem ti i vjerujem ti i neću ti dati mira dok se to ne dogodi.”
Nemojte klonuti srcem; vjeran je. Vaš odgovor stiže!
