Vodiš hodočašće? Ne zaboravi tko si pred Bogom

Biti vođa hodočašća ne znači biti iznad drugih, već služiti s ljubavlju i poniznošću.

Mnogi danas organiziraju hodočašća: vode grupe u svetišta, odlaze na seminare, predvode molitve i nastupaju kao autoriteti.

Ali tko zaista može voditi druge u Božju blizinu? I kako se voditelj hodočašća treba ponašati? Ovaj članak je podsjetnik – ne za kritiku, nego za istinu i obraćenje.

Biti vođa ne znači biti uzvišen

Vođa hodočašća ne smije zaboraviti da nije došao da se pokaže, nego da pomaže. On nije sudac, nije “glavni”, nije prorok – nego službenik. Svi sudionici su jednaki pred Bogom.
“Tko hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.” (Mt 20,27)

Ako vođa postane nadmen, netrpeljiv, nestrpljiv, ako ponižava druge, ako ne trpi pitanja ili drugačija mišljenja – onda je zalutao, pa makar i bio na svetom mjestu.

Vođenje hodočašća nije dokaz svetosti

To što netko vodi ljude u Međugorje, Fatimu ili na seminar, ne znači da je duhovno zreo. Neki se ponašaju kao da su uvijek u pravu, kao da su posebni, a ostali manje vrijedni. Govore povišenim tonom, naređuju, uvode svoja pravila. To nije vođenje – to je vladanje.

“Po plodovima ćete ih prepoznati.” (Mt 7,20)

Bog ne gleda tko vodi, nego kako vodi. Je li tu poniznosti? Je li tu ljubavi? Je li tu strpljenja s umornima, slabima, izgubljenima?

Loš primjer ruši povjerenje

Mnogi hodočasnici svjedoče kako su bili razočarani ponašanjem pojedinih vođa: ignoriranje potreba sudionika, isticanje sebe, nametanje osobnih tumačenja, stvaranje „klana“ oko sebe, a često i ponižavanje onih koji se ne slažu.

Tko vodi – mora biti najponizniji. Jer vodi u ime Boga, a ne u svoje ime.

Pravi vođa hodočašća:

moli za skupinu, i kad nitko ne vidi

sluša, a ne samo govori

prima kritiku bez ogorčenosti

ne prisvaja milosti koje Bog daje

ne stavlja sebe na tron, nego Krista

Ako si pozvan voditi hodočašće, to je čast. Ali i velika odgovornost. Ti si lice koje ljudi gledaju, glas koji čuju, primjer koji slijede.

I ako tu sliku narušiš oholosti, vikanjem, omalovažavanjem – ne vodiš ih k Bogu, nego od Njega.

Neka svaki vođa zapamti: biti prvi među vjernima znači biti posljednji u ponosu i prvi u služenju.