Obrezanje je kirurški zahvat kojim se uklanja kožica (prepucij) s muškog spolnog organa
U medicinskom smislu provodi se iz različitih razloga – higijenskih, preventivnih ili zdravstvenih. Međutim, u biblijskom kontekstu obrezanje ima daleko dublje značenje: ono je znak saveza između Boga i Njegova naroda.
Biblijsko podrijetlo
Prvi put se spominje u Knjizi Postanka 17, kada Bog sklapa savez s Abrahamom:
„Ovo je savez moj s tobom i s tvojim potomstvom poslije tebe: svako muško među vama neka bude obrezano.“
Obrezanje je postalo vidljivi znak pripadnosti Božjem narodu Izraelu. Svako muško dijete obrezivalo se osmog dana nakon rođenja (Lev 12,3).
Značenje u Starom zavjetu
U Starom zavjetu obrezanje je bilo vanjski znak vjernosti Bogu i odvojenosti od poganskih naroda. Bilo je dio Zakona i podsjetnik na obećanja koja je Bog dao Abrahamu i njegovim potomcima.
Novi zavjet – od vanjskog znaka do unutarnje stvarnosti
S dolaskom Isusa Krista, obrezanje je dobilo duhovnu dimenziju. Apostol Pavao u Poslanici Rimljanima 2,29 piše:
„Pravi je Židov onaj koji je to u nutrini, i pravo je obrezanje ono srca, po Duhu, a ne po slovu Zakona.“
To znači da je važnije „obrezanje srca“ uklanjanje grijeha, neposluha i tvrdokornosti – nego samo fizičko obrezanje.
Danas
U kršćanstvu obrezanje nije obvezno, jer spasenje ne dolazi iz vršenja starozavjetnih propisa, nego po vjeri u Krista. Ipak, poruka ostaje jasna: Bog želi da Mu pripadamo potpuno – ne samo po izvanjskim znakovima, nego srcem i životom.