Na početku nove godine vjerojatno više negoli inače osjećamo da je budućnost nepoznato područje kojim moramo proći.
Ponešto od onoga što će nas snaći možda se već nazire, ali u pogledu cjeline nemamo pojma što je pred nama. Ne znamo sigurno: promjena od ljeta do zime, od dana do noći, i dalje će biti uobičajena. Jesmo li ikada razmišljali o tome da je postojanost tog vida našega života osobit Božji blagoslov? Bog je odlučio „u svome srcu“ da prirodne zakone uredi na taj način da, dok god postoji Zemlja, u smjeni godišnjih doba ne prestane ni sjetva ni žetva. Zahvalimo svom Stvoritelju na tome.
I u novoj godini ćemo iskusiti svjetlo i žetvu. Nemojmo vidjeti činjenicu da mnogi stanovnici svijeta trpe glad; no to nema veze sa Stvoriteljevom spremnošću na to da ih nahrani.
Ne postoji jedna druga vrsta sjemena. U pogledu njega Biblija veli: „Onaj tko sije u svoje tijelo, od tijela će žeti raspadljivost, a onaj tko sije u Duha, od Duha će žeti život vječni“ ( Galaćanima 6,8 ). Sijanje toga sjemena je nešto što trebamo činiti ovdje i sada; žetva će doći kasnije. To sjeme nalazimo u Bibliji, Riječi Božjoj. Sama Riječ je ono što čuvamo „u plemenitom i dobrom srcu“ ( Luka 8,15 ). Imamo to na umu u pogledu nove godine što je upravo počela i zamolimo Gospodina da nas nauči tome kako da budemo istinski učenici i korisno provedemo svoje vrijeme na Zemlji.
