Danas smo pozvani približiti se Isusu Kristu i promatrati Ga izbliza: tko je On u odnosu prema nama i zašto Ga Evanđelje naziva Jaganjcem Božjim. Krist je ušao u svijet uzevši naše ljudsko tijelo, ali je u isto vrijeme Sin Božji, jednak Ocu.
Postao je čovjekom da odnese grijeh svijeta; postao je poslušni Sluga kako bi svojom poslušnošću uništio grijeh, koji je plod ljudske neposlušnosti.
Janje Božje i čovjekova čežnja za oslobođenjem
Ljudi svih vremena tražili su očišćenje. Susretali su se sa svojim slabostima, nutarnjom zagađenošću duha i srca te s osjećajem da ih strasti bacaju čas ovamo, čas onamo. Čovjek je uvijek tražio put oslobođenja.
Moderni čovjek često pokušava nijekati grijeh, vjerujući da će ga time ukloniti. No nijekanje ne oslobađa – ono čovjeka još dublje zapliće u nerazmrsivo klupko grijeha.
Tome se pridružuje i duh oholosti koji zatvara srce Duhu Božjemu i onemogućuje istinsku poslušnost Bogu, jedinom izvoru mira i punine života.
Nikakve žrtve ni poricanja ne mogu opravdati čovjeka. Spasenje dolazi samo po otvorenosti Onome koji dolazi da nas obdari svojim Duhom. Zato je na Kristu počinuo Duh Sveti. Ivan Krstitelj svjedoči da će Onaj na koga je Duh sišao i na kome ostaje krstiti Duhom Svetim. Tako započinje vrijeme spasenja, oslobođenja i otkupljenja.
„Evo Jaganjca Božjega“ srce evanđeoske poruke
Ivan Krstitelj jasno svjedoči:
„Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!“
Isus je svojom poslušnošću uništio našu neposlušnost. Svojom predragocjenom krvlju, kao janje bez mane, oslobodio nas je zarobljenosti. Duhom poslušnosti oslobađa nas duha oholosti i pobune te nas osposobljava za vršenje Očeve volje i za vječni život.
On je svjetlo koje rasvjetljuje put spasenja svima koji su spremni hoditi putem poniznosti i poslušnosti te biti kršteni Duhom Svetim. Zato smo pozvani pristupiti Kristu u poniznosti srca, svjesni da samo On oslobađa od grijeha i daje puninu radosti i života.
Naziv Jaganjac Božji ukorijenjen je u Starom zavjetu. U noći izlaska iz egipatskog ropstva Izraelci su zaklali janjce, jeli njihovo meso i krvlju poškropili dovratnike. Po toj krvi postali su slobodni. Taj se događaj svake godine slavio u blagdanu Pashe.
Krist se zato uspoređuje s janjetom: vođen je na klanje i ne otvara usta. Isus se bez oklijevanja prepušta Očevoj volji. Njegov je život trajna pripravnost i poslušnost. Preuzima zadaću oduzeti grijehe svijeta, osloboditi čovječanstvo i, poput janjeta, poći i u smrt.
Što to znači za nas danas
Ivan Krstitelj poziva da se pridružimo Isusu i činimo volju Božju. Svaki je čovjek stvoren na sliku Božju i sposoban prepoznati Očevu volju te preuzeti zadaću koja mu je povjerena. To je često teško, ali tada zazivamo Krista molitvom:
„Jaganjče Božji koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se!“
Isus, poslušan Duhu Očevu, miljenik je Očev i pravi Sin Božji. Cijelu Crkvu i svakog krštenika dariva svojim Duhom kako bismo mogli živjeti svoje ljudsko i kršćansko zvanje.
U svakoj svetoj Misi slušamo riječi:
„Evo Jaganjca Božjega, evo Onoga koji oduzima grijehe svijeta!“ (Iv 1,29)
Tom Jaganjcu dana je moć da od čovjeka učini novo stvorenje i uvede ga u život spasenja.
Svjedočanstvo koje rađa plodom
Evanđelje nas uči da budemo Kristovi svjedoci. Isus očekuje da njegovi učenici žive ono što naviještaju. Potresno svjedočanstvo obraćenja teško bolesnog čovjeka kojega su molitva, pokora i strpljiva ljubav jedne redovnice doveli do vjere pokazuje kako milost Božja topi i najtvrđa srca.
Plod toga obraćenja zahvatio je i druge: više bolesnika se ispovjedilo i izmirilo s Bogom. Na kraju ostaje snažna poruka: nije dovoljno imati „čiste ruke“; pozvani smo da one budu ispunjene djelima ljubavi.
Ovaj članak preuzet je i prilagođen s portala rastimougospodinu.com, jezično i stilski uređen za potrebe portala. Rastimo u vjeri.
