Postoje trenuci kada istina stoji pred nama, a mi je ipak ne želimo prihvatiti. Ne zato što nije jasna, nego zato što dolazi od onih koje smatramo „previše poznatima“. Upravo takav prizor donosi nam današnje Evanđelje: Isus se vraća u svoj zavičaj, ali ondje ne nailazi na vjeru, nego na sumnju i odbacivanje.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu:
»Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri. (Mk 6,1–6)
Evanđelje dana komentar
Zašto su Nazarećani odbacili Isusa ? Isus je zaprepastio svoju publiku riječima koje razotkrivaju duboku istinu: prorok i Božji sluga često ostaje neprihvaćen upravo među svojima. Stanovnici Nazareta uvrijedili su se i zatvorili pred Njegovim riječima.
Za njih je Isus bio samo tesar, običan radnik, laik bez formalne rabinske naobrazbe. Prezirali su Njegovo propovijedanje jer nisu mogli prihvatiti da Bog govori kroz nekoga tko im je „previše poznat“. Odbacili su Ga i zbog Njegova skromnog obiteljskog podrijetla.
Zbog njihove zatvorenosti i nevjere, Isus ondje nije mogao učiniti mnoga silna djela. Evanđelist bilježi da se Isus čudio njihovoj nevjeri ne zato što nije imao moć, nego zato što nevjera zatvara srce Božjem djelovanju.
Ova scena nije samo povijesni događaj – ona je ogledalo i za današnjeg čovjeka. Koliko često i mi odbacujemo Božju riječ jer dolazi od nekoga tko nam je blizak? Koliko puta unaprijed sudimo, umjesto da slušamo?
Najžešći kritičari često su upravo oni koji su nam najbliži: članovi obitelji, rodbina, susjedi ili kolege s posla. Isus se s tom kušnjom suočio u vlastitom rodnom gradu ne više samo kao drvodjeljin sin, nego kao učitelj i rabin s učenicima.
Njegovi sugrađani slušali su Ga s pozornošću jer su čuli za čudesa koja je činio drugdje. No, umjesto otvorenosti, tražili su dokaz, znak, potvrdu po vlastitim mjerilima. I upravo su zbog toga ostali bez čuda.
Gospodine Isuse, ovim svijetom si prošao čineći dobro ozdravljajući bolesne u duši i tijelu, a mnogi Te nisu prepoznali kao živoga Boga. Hvala Ti što nas je Tvoj Duh osvjedočio da smo grešnici i da trebamo Tvoj oprost i spasenje.
Hvala Ti što smo članovi Tvoje obitelji i baštinici vječnoga života. Daj da, poput Tebe, idemo posvuda i širimo Radosnu vijest. Amen.
